Je li bolje koristiti ultrazvuk ili anatomske orijentire za vođenje igle na odgovarajuće mjesto za primjenu anestezije oko leđne moždine kod odraslih?

Ključne poruke

• U usporedbi s anatomskim orijentirima, primjena ultrazvučnog navođenja za neuraksijalnu anesteziju kod odraslih smanjuje broj pokušaja do uspjeha i vrijeme postupka (uvođenja igle). Uspjeh se definira kao broj ponovnih pomicanja igle naprijed nakon njezina povlačenja unatrag ili kao broj uboda igle kroz kožu.

• Ultrazvučno navođenje vjerojatno povećava stopu uspjeha u prvom pokušaju.

• Ultrazvučno navođenje može malo ili nimalo utjecati na zadovoljstvo ispitanika ili tehnički neuspjeh. Tehnički neuspjeh može uključivati potrebu za prelaskom na opću anesteziju, potrebu za prekidom postupka neuraksijalne anestezije ili izostanak željenog anestetičkog učinka.

• Nije poznato utječe li ultrazvučno navođenje na bol tijekom postupka i nuspojave.

• Ultrazvučno navođenje pri neuraksijalnoj anesteziji vjerojatno ima neke prednosti, ali i dalje postoje nesigurnosti.

Uvod
Neuraksijalna anestezija izvodi se ubrizgavanjem lokalnog anestetika u prostore koji okružuju leđnu moždinu, obično u spinalni ili epiduralni prostor, ili njihovu kombinaciju. To je uobičajena tehnika za obezboljivanje određenog dijela tijela, koja se uglavnom koristi pri operacijama ili tijekom poroda. U neuraksijalnoj anesteziji liječnik postavlja iglu između kralježaka (kosti kralježnice). Nakon što liječnik pronađe pravo mjesto, anestetik se izravno ubrizgava ili se u taj prostor postavlja tanka cjevčica koja se naziva kateter i kroz koju se anestetik može ubrizgavati. Uspješna neuraksijalna anestezija, sa što manjim brojem pokušaja, važna je za smanjenje komplikacija.

Dosadašnje spoznaje

Ultrazvuk koristi visokofrekventne zvučne valove za stvaranje slika unutrašnjosti tijela. Liječnik koristi ručni uređaj, koji se naziva sonda, za odašiljanje ultrazvučnih valova u tijelo i stvaranje slika. Konvencionalna neuraksijalna anestezija izvodi se uz pomoć određenih anatomskih orijentira na tijelu. Ponekad igla ne dosegne ciljani prostor jer anatomski položaj za koji je liječnik dodirom procijenio da ga je pronašao može se malo razlikovati od stvarnog položaja. Ultrazvuk omogućuje liječniku da vidi anatomiju područja od interesa i veličinu važnih struktura te pomaže u određivanju koliko duboko i u kojem smjeru uvesti iglu.

Uobičajeno se koriste dvije metode ultrazvučnog navođenja. U prvoj metodi ultrazvuk se koristi prije uvođenja igle, odnosno prije samog postupka. Drugi se naziva postupak u stvarnom vremenu, što znači da se igla prvo uvodi, a zatim pomiče na ispravno mjesto uz praćenje ultrazvučnih slika.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi je li bolje koristiti ultrazvuk ili anatomske orijentire za vođenje igle pri neuraksijalnoj anesteziji u odraslih. Također je ispitano dovodi li ultrazvučno navođenje do sličnih neželjenih učinaka kao primjena anatomskih orijentira.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja u kojima je uspoređeno ultrazvučno navođenje s anatomskim orijentirima za neuraksijalnu anesteziju kod odraslih. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati
Pronađeno je 65 istraživanja s ukupno 6823 ispitanika. Istraživanja su provedena u Africi, Aziji, Europi, na Bliskom istoku, u Sjevernoj Americi i Oceaniji. U četiri istraživanja procijenjena je primjena ultrazvuka u stvarnom vremenu kao intervencija.

• U usporedbi s anatomskim orijentirima, ultrazvučno navođenje smanjuje broj pokušaja potrebnih za uspješno postavljanje igle u prosjeku za 0,41 pokušaj po osobi i smanjuje vrijeme postupka (uvođenja igle) u prosjeku za 34 sekunde.

• Ultrazvučno navođenje vjerojatno povećava stopu uspjeha pri prvom pokušaju: U 778 od 1000 ispitanika prvi je pokušaj uz ultrazvučno navođenje bio uspješan, u usporedbi s 556 od 1000 ispitanika pri uporabi anatomskih orijentira.

• Ultrazvučno navođenje može dovesti do male ili nikakve razlike u zadovoljstvu ispitanika ili učestalosti tehničkog neuspjeha.

• Ultrazvučno navođenje može imati mali ili nikakav učinak na bol tijekom postupaka ili neželjene učinke, ali rezultati su vrlo nesigurni.

Ograničenja ovog pregleda
Pouzdanost nalaza o broju pokušaja, trajanju postupka i stopi uspjeha u prvom pokušaju umjerena je do visoka.

Pouzdanost dokaza mala je za:

• Zadovoljstvo ispitanika, jer je bilo teško prikriti kod koga je primijenjeno ultrazvučno navođenje. Rezultati su bili vrlo nedosljedni među različitim istraživanjima.

• Tehnički neuspjeh, jer nije bilo dovoljno istraživanja da bi se sa sigurnošću utvrdili rezultati ovog ishoda.

• Bol tijekom postupka, jer je bilo teško prikriti kod koga je primijenjeno ultrazvučno navođenje. Rezultati su bili vrlo nedosljedni među različitim istraživanjima, a obuhvaćali su i ispitanike koji su osjećali bol i one koji je nisu osjećali.

• Neželjeni učinci, jer je bilo teško prikriti kod koga je primijenjeno ultrazvučno navođenje, a nije bilo dovoljno istraživanja da bi se sa sigurnošću utvrdili rezultati. Ovaj ishod također treba tumačiti s oprezom jer je u svakom istraživanju postojao niz različitih definicija, poput boli u leđima ili glavobolje.

Datum pretraživanja dokaza
U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do studenog 2023. godine.