Ključne poruke
- Dostupni dokazi iz kratkoročnih istraživanja upućuju na to da vjerojatno postoji mala ili nikakva razlika između inhibitora renina i blokatora angiotenzinskih receptora u pogledu stopa smrtnosti, prekida liječenja zbog neželjenih učinaka, ozbiljnih neželjenih događaja, neželjenih događaja i kontrole krvnog tlaka u osoba s blagom primarnom hipertenzijom.
- Zbog nedostatka čvrstih dokaza iz dugoročnih istraživanja, nije poznato razlikuju li se ta dva lijeka prema pokazateljima zdravlja srca i krvnih žila.
- Potrebna su veća istraživanja duljeg trajanja koja uključuju raznovrsniju skupinu ispitanika i usmjerena su na pokazatelje zdravlja srca i krvnih žila.
Uvod
Primarna hipertenzija, poznata i kao esencijalna hipertenzija, oblik je povišenog krvnog tlaka koji se javlja sam od sebe i nije uzrokovan nekim drugim zdravstvenim problemom. Hipertenzija povećava rizik od moždanog udara, srčanog udara i bolesti bubrega. Prema smjernicama za liječenje hipertenzije, blokatori angiotenzinskih receptora (ARB) preporučuju se kao prvi izbor u liječenju osoba s hipertenzijom, no za inhibitore renina nema posebnih preporuka.
Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?
Cilj je bio utvrditi jesu li inhibitori renina učinkovitiji od blokatora angiotenzinskih receptora u osoba s primarnom hipertenzijom.
Kako je proveden ovaj sustavni pregled?
Tražena su istraživanja u kojima su inhibitori renina uspoređeni s blokatorima angiotenzinskih receptora u osoba s primarnom hipertenzijom. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.
Ključni rezultati
Uključeno je 11 istraživanja s 6780 ispitanika, prosječne dobi između 52 i 59 godina, s blagom primarnom hipertenzijom i bez srčanih problema. Istraživanja su trajala između četiri tjedna i devet mjeseci. U svim se istraživanjima uspoređivao aliskiren, vrsta inhibitora renina, s blokatorom angiotenzinskih receptora. Od blokatora angiotenzinskih receptora, u četiri istraživanja korišten je losartan, u tri valsartan, u tri irbesartan, a u jednom telmisartan.
Dostupni dokazi iz kratkoročnih istraživanja upućuju na to da postoji mala ili nikakva razlika između inhibitora renina i blokatora angiotenzinskih receptora u osoba s blagom primarnom hipertenzijom u pogledu stopa smrtnosti, prekida liječenja zbog neželjenih učinaka, ozbiljnih neželjenih događaja, neželjenih događaja i kontrole krvnog tlaka. Nisu pronađeni podatci o završnom stadiju bubrežne bolesti.
Ograničenja ovog pregleda
Pouzdanost dokaza ograničena je zbog mogućih problema u načinu provedbe nekih istraživanja.
Nema dovoljno istraživanja da bi se rezultati o stopi smrtnosti mogli smatrati pouzdanima.
Rezultati za dijastolički krvni tlak manje su pouzdani budući da su se rezultati jednog istraživanja razlikovali od rezultata ostalih.
Datum pretraživanja dokaza
U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do siječnja 2024. godine.
Hrvatski Cochrane. Prevela: Mia Arambašić. Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr
Ovaj Cochraneov sustavni pregled izvorno je napravljen na engleskom jeziku. Točnost prijevoda odgovornost je prevoditeljskog tima koji ga izrađuje. Prijevod je izrađen s pažnjom i slijedi standardne postupke kako bi se osigurala kontrola kvalitete. Međutim, u slučaju nepodudarnosti, netočnih ili neprimjerenih prijevoda, prednost ima izvorna verzija na engleskom jeziku.
