Koje su dobrobiti i rizici različitih vrsta kirurških zahvata za osobe sa staračkom dalekovidnošću?

Ključne poruke

• Na temelju trenutačnih dokaza, relativne dobrobiti i rizici različitih vrsta kirurških zahvata za liječenje osoba sa staračkom dalekovidnošću (poteškoćama s čitanjem ili gledanjem na blizinu) nisu jasni u razdoblju od tri do šest mjeseci nakon liječenja. Nije bilo podataka o učincima više od šest mjeseci nakon liječenja.

• Ni u jednom istraživanju nije proučavan omjer troškova i učinkovitosti različitih načina liječenja.

• U budućim dobro osmišljenim istraživanjima trebalo bi procijeniti dugoročne dobrobiti i rizike različitih vrsta kirurških zahvata za poboljšanje vida u osoba sa staračkom dalekovidnošću. U tim bi istraživanjima također trebalo procijeniti utjecaj na opće dobrostanje, sposobnost razlikovanja malih razlika između svijetlih i tamnih područja (kontrastnu osjetljivost) te smetnje vida.

Uvod

Staračka dalekovidnost označava nesposobnost oka da izoštri sliku na različitim udaljenostima, a javlja se sa starenjem. Osobe sa staračkom dalekovidnošću postupno gube sposobnost jasno vidjeti na blizinu (izbliza, npr. pri čitanju) ili na srednjim udaljenostima (npr. pri uporabi računala). To stanje s vremenom pogađa sve i može znatno utjecati na opće dobrostanje, bez obzira na pismenost ili zanimanje.

Dosadašnje spoznaje

Optička korekcija staračke dalekovidnosti uključuje uporabu naočala ili kontaktnih leća za poboljšanje vida na blizinu i na srednje udaljenosti. Međutim, ti pristupi imaju ograničenja i možda nisu prikladni za svakoga. Ti nedostatci, uz sve veće zahtjeve za dobrim vidom pri obavljanju zadataka na blizinu i na srednjim udaljenostima, doveli su do razvoja nekoliko kirurških mogućnosti za ispravljanje staračke dalekovidnosti. Većina dostupnih vrsta kirurških zahvata mijenja oblik rožnice (prozirni vanjski sloj koji prekriva prednji dio oka) ili prirodnu očnu leću zamjenjuje umjetnom intraokularnom lećom (IOL).

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi postoje li razlike u učinkovitosti i sigurnosti među dostupnim kirurškim mogućnostima za ispravljanje vida na blizinu (tj. na udaljenosti od 40 cm od oka) i na srednjoj udaljenosti (tj. od 63 do 80 cm od oka) te dovodi li neki od načina liječenja do boljeg općeg dobrostanja osoba sa staračkom dalekovidnošću. Također je cilj bio sažeti relevantne usporedbe troškova različitih kirurških mogućnosti liječenja staračke dalekovidnosti.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Tražena su istraživanja u kojima su uspoređivani različiti kirurški zahvati u osoba sa staračkom dalekovidnošću. Sažeti su rezultati navedeni u istraživanjima te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj liječenih ispitanika.

Ključni rezultati

Pronađena su četiri relevantna istraživanja. Provedena su u Hrvatskoj, Egiptu i Turskoj, a liječeno je 300 ispitanika (600 očiju) sa staračkom dalekovidnošću bez katarakte (mrene) ili drugih problema. Ni u jedno istraživanje nisu bile uključene osobe koje su prethodno bile podvrgnute kirurškom zahvatu na rožnici ili unutar oka. Dva su istraživanja trajala tri mjeseca, a dva šest mjeseci. Za jedno je istraživanje navedeno da nije financirano i da nije bilo financijskog sukoba interesa; za ostala istraživanja te informacije nisu navedene. Ni u jednom istraživanju nisu procijenjeni troškovi kirurškog liječenja staračke dalekovidnosti.

U dvama istraživanjima uspoređena je ugradnja dviju različitih intraokularnih leća (IOL); u jednom je ugradnja intraokularne leće uspoređena s refraktivnim kirurškim zahvatom na rožnici (tj. kirurškom tehnikom kojom se laserom mijenja rožnica); a u četvrtom su uspoređeni modificirani i konvencionalni refraktivni kirurški zahvat na rožnici.

Ključni rezultati

Rezultati četiriju istraživanja nisu se mogli objediniti jer je u svakom istraživanju primijenjen različit način liječenja, a učinci su prikazani u različitim razdobljima nakon kirurškog zahvata.

U jednom istraživanju osobe liječene refraktivnim kirurškim zahvatom na rožnici imale su nešto manju vjerojatnost da će im šest mjeseci nakon zahvata i dalje trebati naočale za vid na srednjim udaljenostima nego osobe kojima je ugrađena intraokularna leća (IOL). Međutim, osobe liječene refraktivnim kirurškim zahvatom na rožnici bile su mlađe, pa se moglo očekivati da imaju manje izraženu staračku dalekovidnost, a time i bolji vid na srednjim udaljenostima.

Budući da u većini istraživanja nije izviješteno o utjecaju na opće dobrostanje, kontrastnu osjetljivost ili smetnje vida, nije jasno kako različite vrste kirurških zahvata utječu na te ishode. Nije bilo podataka o osobama s pseudofakičnom staračkom dalekovidnošću (osobama kojima je prirodna leća zamijenjena umjetnom lećom koja ispravlja vid na daljinu, ali ne i na blizinu, pa se naziva monofokalnom intraokularnom lećom) ni o osobama koje su prethodno bile podvrgnute refraktivnom kirurškom zahvatu na rožnici. Rezultati sustavnog pregleda upućuju na potrebu za dodatnim istraživanjima o postojećim kirurškim mogućnostima i za usporedbom rezultata tijekom duljih razdoblja praćenja.

Ograničenja ovog pregleda

Pouzdanost dokaza niska je jer nije bilo jasno kako su istraživanja provedena i jer je za svaku izravnu usporedbu dviju kirurških mogućnosti pronađeno samo jedno relevantno istraživanje.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 29. veljače 2024. godine.