Istraživačko pitanje

U ovom Cochrane sustavnom pregledu literature analizirali smo dokaze o djelotvornosti i sigurnosti modulatora progesteronskih receptora u žena s endometriozom.

Dosadašnje spoznaje

Endometrioza je bolest gdje se tkivo endometrija (žlijezde i stroma) nalazi izvan kavuma maternice. Bolest je ovisna o estrogenu te se zbog toga prvenstveno javlja tijekom reproduktivnih godina. Može uzrokovati bol u trbuhu, najčešće tijekom menstruacije ili tijekom spolnog odnosa. Modulatori progesteronskih receptora su lijekovi koji se koriste kao jedan od načina hormonalnog liječenja endometrioze.

Obilježja uključenih istraživanja

Uključeno je 10 randomiziranih kontroliranih pokusa u kojima je sudjelovalo 960 žena. Dokazi se odnose na studije objavljene do studenog 2016.

Ključni rezultati

Tri istraživanja proučavala su lijek mifepriston. Dokazi srednje kvalitete pokazuju da mifepriston smanjuje dismenoreju (bolne menstruacije) u žena s endometriozom. Dokazi pokazuju da 40% žena koje uzimaju placebo iskuse dismenoreju naspram 3-10% žena koje uzimaju mifepriston. Dokazi niske kvalitete pokazuju da mifepriston također smanjuje dispareuniju (bol tijekom spolnog odnosa). Ipak, amenoreja (izostanak menstruacije) i valunzi su česte nuspojave mifepristona. Gotovo 90% žena u skupini koja je uzimala mifepriston imalo je amenoreju te je 24% imalo valunge, dok je zabilježen samo jedan slučaj (1%) svake od tih nuspojava u žena koje su uzimale placebo. Nije bilo dovoljno dokaza da se pokažu razlike u učestalosti mučnina, povraćanja ili umora.

Usporedbe različitih doza mifepristona nisu dale jasne zaključke, iako dokazi ukazuju da je doza od 2,5 mg manje učinkovita od viših doza.

Ostala istraživanja proučavala su druge modulatore progesteronskih receptora. Znanstvenici su usporedili gestrinon naspram drugih lijekova (danazol ili leuprolin), ulipristal naspram leuprolid acetata i asoprisnil naspram placeba. Dokazi tih istraživanja bili su nedovoljni da se stvore zaključci o sigurnosti i djelotvornosti tih intervencija.

Kvaliteta dokaza

Kvaliteta dokaza kretala se u rasponu od srednje do niske. Glavni nedostaci bili su ozbiljni rizici pristranosti (povezani s lošim opisom korištenih metoda te visokim ili nejasnim smanjenjem uzorka u većini isrtaživanja), ozbiljna nepreciznost (povezana s niskom pojavnošću događaja i širokim intervalnom pouzdanosti) i neizravnost (ishodi su proučavani samo u određenoj podgrupi sudionika).