Istraživačko pitanje

U ovom Cochrane sustavnom pregledu literature analizirali smo sigurnost i djelotvornost primjene psihostimulativnih sredstava u liječenju ovisnika o kokainu.

Dosadašnje spoznaje

Ovisnost o kokainu je čest poremećaj za koji nema odobrenih lijekova za liječenje. U zamjenskoj terapiji se droga koju ovisnik zlorabi i obično uzima više puta dnevno zamjenjuje legalnim sredstvom koje se uzima na usta i koje dulje djeluje. Zamjenska tvar ima sličan učinak kao i droga koju ovisnik zlorabi, ali niži potencijal izazivanja ovisnosti, što omogućuje apstiniranje od zlorabljenog sredstva i zadržavanje bolesnika u programu pružanja medicinske i psihološke pomoći. Takvim se programom može povećati stopa apstinencije u ovisnika o heroinu i duhanu. Ovim smo Cochrane sustavnim pregledom istražili je li zamjena psihostimulativnog sredstva lijekovima psihostimulativnog učinka, djelotvorna u liječenju ovisnika o kokainu.

Datum pretraživanja: Ovim pregledom literature obuhvaćeni su dokazi objavljeni do 15. veljače 2016.

Uključena istraživanja i osobine ispitanika

Pregledali smo rezultate studija u kojima je ispitan učinak psihostimulansa na apstinenciju od kokaina, učinak na zadržavanje ovisnika o kokainu u programima liječenja te sigurnost primjene. U ovom je sustavnom pregledu pronađeno 26 studija, koje su uključivale 2366 ispitanika i ispitivale razliku između učinka psihostimulansa i placebo učinka u liječenju zlouporabe ili ovisnosti o kokainu. Većina ispitanika su bili muškarci (75%) srednje dobi (prosječne dobi 39,6 godina). Otprilike polovina ispitanika (47,6%) su bili Afroamerikanci, a 39,3% bijelci. Kao najučestaliji način uzimanja kokaina među ispitanicima navodi se pušenje. Od svih pregledanih studija samo dvije su provedene izvan SAD-a, a ispitivao se učinak primjene devet stimulativnih sredstava: buproprion, deksamfetamin, lisdeksamfetamin, metilfenidat, modafinil, mazindol, metamfetamin, miješane soli amfetamina i selegilin.Sve su studije uključivale i psihoterapijsko liječenje. Studije su trajale od 6 do 24 tjedna.

Ključni rezultati

Istraživači su procjenjivali apstinenciju od kokaina (utvrđenu analizom urina) u ispitanika koji su primali analizirani lijek u odnosu na ispitanike koji su primali placebo. Iako je nekim analizama utvrđena veća apstinencija od kokaina kod primjene psihostimulansa, nego li kod primjene placeba, s obzirom na vrlo nisku kvalitetu dokaza, ne možemo sa sigurnošću znati smanjuju li psihostimulansi zlouporabu u ispitanika koji nastavljaju s uzimanjem kokaina ili povećavaju broj apstinenata.

Također smo ispitali i djelotvornost istraženih intervencija na zadržavanje ovisnika u programu liječenja. Taj je ishod važan jer povlačenje iz programa liječenja i dogovorenih posjeta može upućivati na relaps (ponovnu pojavu) zlouporabe kokaina. Razlika učinka primjene psihostimulansa i placebo učinka je vjerojatno ili mala, ili je nema (umjerena kvaliteta dokaza).

Psihostimulanse su ispitanici dobro podnosili i nisu bili povezani s ozbiljnim neželjenim događajima. Nadalje, ishod liječenja psihostimulansima bio je bolji za neke grupe bolesnika, kao što su dvostruki heroinsko-kokainski ovisnici na terapiji održavanja metadonom, za koje su se rezultati pokazali pozitivnima, kako za zlouporabu kokaina, tako i heroina.

Kvaliteta dokaza

Mišljenja smo da je u svim studijama prisutan rizik od pristranosti. Procjenjujemo da je kvaliteta dokaza za ishode uzimanja kokaina i održavanja apstinencije vrlo niska, a umjerena za ishod zadržavanja u programu liječenja.

Sve su studije proveli sveučilišni istraživači te su financirane javnim sredstvima, iako je osam studija dodatno financirano privatnim sredstvima.

Zaključak

Rezultati ispitivanja djelotvornosti primjene psihostimulansa u liječenju ovisnosti o kokainu nisu sasvim jednoznačni, ali ta vrsta terapije djeluje obećavajuće i zaslužuje daljnja ispitivanja.