Jesu li intervencije virtualne stvarnosti učinkovitije od alternativne intervencije ili izostanka intervencije u rehabilitaciji osoba s multiplom sklerozom?

Ključne poruke

- Virtualna stvarnost mogla bi poboljšati ravnotežu i posturalnu kontrolu, funkciju gornjih udova, sudjelovanje i kvalitetu života, ali je ukupna kvaliteta dokaza ograničena.
- Budući da se ovi rezultati temelje na malom broju istraživanja slabije kvalitete, potrebno ih je tumačiti s oprezom.

Uvid

Multipla skleroza najčešća je neurološka bolest među mladim odraslim osobama. Osobe s multiplom sklerozom mogu imati različite simptome, kao što su umor, poremećaji osjetilnih, kognitivnih i spolnih funkcija, kao i slabost mišića i problemi s koordinacijom.

Dosadašnje spoznaje

Virtualna stvarnost predložena je kao novi rehabilitacijski alat i sve se češće primjenjuje u rehabilitaciji osoba s neurološkim bolestima. Intervencije virtualne stvarnosti koriste računalne programe koji korisnicima omogućuju kretanje kroz virtualno okruženje i interakciju s njime. Upotreba virtualne stvarnosti u rehabilitaciji ima niz prednosti, kao što su stvaranje potpuno kontroliranih i pojedincu prilagođenih okruženja te simuliranje situacija koje su u stvarnom životu preopasne, preskupe ili neizvedive. Osim toga, razine zahtjevnosti i intenziteta mogu se prilagoditi sposobnostima osobe, a virtualna stvarnost može povećati motivaciju stvaranjem zanimljivijih okruženja za vježbanje i pružanjem povratnih informacija.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda bio je procijeniti učinkovitost intervencija virtualne stvarnosti u rehabilitaciji osoba s multiplom sklerozom. Cilj je bio utvrditi dovodi li trening uz primjenu virtualne stvarnosti do boljih rezultata u pogledu funkcije donjih udova i hoda, ravnoteže i posturalne kontrole, funkcije gornjih udova, kognitivnih funkcija, umora, opće motoričke funkcije, ograničenja aktivnosti, sudjelovanja i kvalitete života te pojavnosti štetnih (škodljivih ili neželjenih) događaja. Trening uz primjenu virtualne stvarnosti uspoređen je s 1) izostankom intervencije i 2) uobičajenom ili alternativnom terapijom.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Uključena su 33 istraživanja s ukupno 1294 ispitanika s multiplom sklerozom, koji su u prosjeku (na temelju 22 istraživanja) imali znatan stupanj invaliditeta, ali su mogli hodati 500 metara bez pomagala. Korišten je velik broj različitih uređaja i programa za virtualnu stvarnost. U gotovo 91 % (30) uključenih istraživanja korišteni su sustavi virtualne stvarnosti bez uranjanja (npr. televizijski zasloni), u dvama istraživanjima korišteni su uređaji s djelomičnim uranjanjem (npr. veliki zasloni), a u jednom je istraživanju korišten naglavni zaslon s potpunim uranjanjem. Većina intervencija virtualne stvarnosti bila je usmjerena na poboljšanje ravnoteže i funkcije hoda.

Ključni rezultati

Deset istraživanja procjenjivalo je može li se virtualna stvarnost koristiti za poboljšanje funkcije hoda i ravnoteže te je utvrđeno da njezina upotreba možda ne dovodi do boljih rezultata za većinu mjera ishoda u usporedbi s izostankom intervencije (pouzdanost tih rezultata vrlo je niska). U usporedbi s uobičajenom terapijom, poboljšanja funkcije donjih udova i hoda vjerojatno nisu bila veća uz intervencije virtualne stvarnosti. Međutim, virtualna stvarnost vjerojatno je učinkovitija od uobičajene terapije u poboljšanju ravnoteže i posturalne kontrole. Dva su ispitivanja procjenjivala dovodi li virtualna stvarnost do većeg poboljšanja funkcije gornjih udova u usporedbi s izostankom intervencije te je utvrđeno da bi to mogao biti slučaj. Virtualna stvarnost može biti učinkovitija od uobičajene terapije u poboljšanju funkcije gornjih udova. Istraživanja koja su procjenjivala sudjelovanje i kvalitetu života možda upućuju na pozitivne učinke u korist virtualne stvarnosti, i u usporedbi s izostankom intervencije i u usporedbi s uobičajenom terapijom (pouzdanost tih rezultata vrlo je niska). Nije bilo moguće procijeniti učinak intervencija virtualne stvarnosti na opću motoričku funkciju i pojavnost štetnih događaja.

Ograničenja ovog pregleda

Općenito, razina pouzdanosti dokaza bila je srednja, niska ili vrlo niska. To je uglavnom bilo posljedica malog broja ispitanika i niske kvalitete uključenih istraživanja. Osim toga, zbog karakteristika uključenih istraživanja, dokazi se uglavnom odnose na osobe s relativno niskim stupnjem tjelesne invalidnosti i tehnologiju virtualne stvarnosti s ograničenim stupnjem uranjanja. Nadalje, metode primijenjene u istraživanjima razlikovale su se, primjerice, prema vrstama mjerenih ishoda i načinu oblikovanja intervencija.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do kolovoza 2022. godine.