Dosadašnje spoznaje

Rehabilitacija pomaže oporavku nakon moždanog udara i drugih ne-napredujućih ozljeda mozga. Međutim, van same terapije, pacijentima može nedostajati stimulansa. Obogaćivanje okoline relativno je novi koncept u rehabilitaciji, u kojem je samo okruženje dizajnirano tako da bude stimulativno i uključuje fizičke, misaone i društvene aktivnosti poput vježbi i igara. Na primjer, dječji vrtić za bebe može biti zanimljiv i poticajan, ali bolničko okruženje za odrasle općenito nije. Sam dizajn okoliša trebao bi poticati (ali ne i forsirati) aktivnosti bez dodatne specijalizirane rehabilitacije.

Istraživačko pitanje
Željeli smo saznati je li obogaćivanje okoliša bolje ili lošije od alternativnih opcija.

Datum pretraživanja dokaza
U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 26. listopada 2020. godine.

Značajke istraživanja
Populacija: planirali smo uključiti istraživanja u kojima su sudionici bili odrasle osobe koje su imale moždani udar ili ne-progresivnu ozljedu mozga (kao što je traumatska ozljeda mozga, ali ne i demencija, Alzheimerova bolest ili multipla skleroza).

Intervencija: intervencije obogaćivanja okoline obično uključuju višestruke aktivnosti, kao što su računala i igre uz glazbu i čitanje.

Usporedba: planirali smo usporediti intervencije obogaćivanja okoline s uobičajenom njegom (redovita fizioterapija, logopedska terapija, radna terapija) ili alternativnim liječenjem.

Ishodi: ishodi su podijeljeni na primarne i sekundarne. Primarni ishodi usmjereni su na psihološko blagostanje (tjeskoba, depresija, stres) i sposobnost nošenja sa problemima. Sekundarni ishodi usmjereni su na kvalitetu života, fizičku funkciju, komunikacijsku i kognitivnu funkciju te razine aktivnosti. Također smo planirali pratiti štetne događaje.

Ključni rezultati
Pronašli smo jedno ispitivanje koje je uspoređivalo samu intervenciju obogaćivanja okoline s uobičajenom njegom ili alternativnim liječenjem. Ispitivanje je uključivalo 53 sudionika koji su imali moždani udar i bilo je provedeno u bolničkom rehabilitacijskom odjelu. Ispitivanje je uspoređivalo obogaćivanje okoline (koje je uključivalo fizičke, kognitivne i društvene aktivnosti kao što su materijali za čitanje, društvene igre i igre s kartama, kompjuterske igre, glazba, umjetnička djela i računalo s internetom) sa standardnim uslugama. Glavni ishodi povezani su s psihičkim blagostanjem i sposobnošću suočavanja. Nismo bili sigurni u rezultate jer je istraživanje bilo veoma malo i vrlo sklono pristranosti.

Zaključak
Nedostatak dokaza u trenutnim istraživanjima ne znači da je obogaćivanje okoline neučinkovito. Potrebna su daljnja istraživanja sa snažnim dizajnom i dosljednim mjerenjem ishoda koji procjenjuju učinkovitost obogaćivanja okoline u različitim okruženjima (u bolnici i izvan bolnice), učinkovitost pojedinih komponenti i sigurnost takvih intervencija.