Dosadašnje spoznaje: Ovaj Cochrane sustavni pregled literature je ispitao utječe li sudjelovanje u aktivnostima koje uključuju boravak u prirodi na poboljšanje zdravlja. Radi se o aktivnostima uređenja okoliša, kao što je na primjer održavanje pješačkih staza u prirodi. Sustavni pregled literature je istraživačka metoda koja pronalazi i okuplja sve relevantne dokaze o određenoj temi na jednom mjestu.

Smatra se kako boravak u prirodi ima pozitivan utjecaj na zdravlje čovjeka. Na primjer, osobe koje žive u blizini zelenih površina imaju bolje psihičko zdravlje od onih koji žive udaljenije. Parkovi i seoski okoliš također su pogodno mjesto za razne aktivnosti koje djeluju na poboljšanje tjelesnog zdravlja. Postoji interes za ispitivanjem na koji način priroda i okoliš mogu utjecati na poboljšanje zdravlja.

Metode: Ovim istraživanjem se željelo saznati može li sudjelovanje u zaštiti prirode ili drugim aktivnostima koje poboljšavaju okoliš, utjecati na zdravlje. Cilj proučavanih aktivnosti bio je poboljšati vanjski okoliš u naseljenim i seoskim sredinama. Sudionici su bili odrasli ljudi ili oni odabrani od strane liječnika.

Proveden je sustavni pregled literature. Pretražene su baze podataka i kontaktirani stručnjaci kako bi se pronašla sva važna literatura vezana za ovu temu, iz svih zemalja.

Rezultati: Pronađeno je 19 studija koje se temelje na brojčanim podacima (kvantitativne) i razgovorima s ispitanicima (kvalitativne). Studije potječu iz Velike Britanije, SAD-a, Kanade i Australije.

Većina kvantitativnih studija je pokazala da ekološke aktivnosti nemaju utjecaja na poboljšanje zdravlja. Postoji nekoliko ograničeno uvjerljivih dokaza o pozitivnom učinku na kvalitetu života i razinu fizičke aktivnosti prema samoprocjeni. Neke su studije opisale povećan mentalni umor i veći osjećaj anksioznosti.

Kvalitativne studije opisuju iskustva ljudi koji su sudjelovali i njihov doživljaj o prednostima sudjelovanja u aktivnostima za poboljšanje okoliša. Sudionici navode da se osjećaju bolje. Svidjela im se mogućnost povećanog socijalnog kontakta, posebice ako su imali smanjen socijalni kontakt uslijed npr. psihičke bolesti. Cijenili su i svrhu njihovog boravka u prirodi te upotpunjavanje dnevne rutine.

Ograničenja: Rezultati se moraju oprezno protumačiti, jer su istraživačke metode bile slabe i ne mogu definitivno pokazati da sudjelovanje u ekološkim aktivnostima uzrokuje ikakvu promjenu zdravlja. Kvaliteta istraživanja, prema ustroju i prikazivanju informacija, bila je niska.

Zaključak: S obzirom na nisku kvalitetu dokaza i istraživanja, ne možemo donijeti konačan zaključak. Potrebno je više pouzdanijih istraživanja da bi se razumjelo kako i zašto te aktivnosti poboljšavaju zdravlje i gdje bi se one kao takve mogle iskoristiti.