Ključne poruke
• Elektronički i robotski uređaji uz fizioterapiju vjerojatno pomažu ljudima da ponovno samostalno hodaju nakon moždanog udara. Mogu posebno koristiti ljudima u prva tri mjeseca nakon moždanog udara.
• Potrebno je više istraživanja kako bi se saznalo koliko često i koliko dugo bi se ti uređaji trebali koristiti.
Uvod
Moždani udar se događa kada se prekine dotok krvi u dio mozga, sprječavajući moždanim stanicama opskrbu kisikom i hranjivim tvarima. Ovo uzrokuje iznenadnu slabost koja obično pogađa jednu stranu tijela. Ako se zaustavi dotok krvi u mozak, moždane stanice počinju umirati. To može dovesti do ozljede mozga, invaliditeta ili čak smrti.
Ljudi koji prežive moždani udar često imaju dugotrajne probleme uzrokovane ozljedom mozga. Tjelesne aktivnosti, poput hodanja, mogu im biti teške zbog oslabljenih mišića nogu na jednoj ili obje strane tijela, ukočenih zglobova ili nedostatka koordinacije. Ljudima će možda trebati dugo razdoblje rehabilitacije, uključujući fizioterapiju, prije nego što povrate svoju prijašnju neovisnost. Fizioterapija uključuje tjelovježbu, masažu, trening vještina i elektroterapiju kako bi se pomoglo ljudima u ponovnom stjecanju pokretljivosti.
Dosadašnje spoznaje
Jedan od najvažnijih ciljeva nakon moždanog udara je pomoći ljudima da ponovno hodaju. Razvijeni su robotski uređaji (programirani za automatsko kretanje i obavljanje određenih zadataka) i električno pokretani mehanički (elektromehanički) uređaji kako bi pomogli ljudima u vježbanju hodanja. Ljudi koji imaju problema s hodanjem nakon moždanog udara trebaju puno vježbe kako bi se oporavili. Nije jasno jesu li ovi uređaji učinkoviti.
Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?
Željelo se saznati mogu li uređaji za vježbanje hoda u kombinaciji s fizioterapijom poboljšati hod nakon moždanog udara u usporedbi s nekorištenjem takvih uređaja.
Kako je proveden ovaj sustavni pregled?
Pretražena su istraživanja koja su ispitivala upotrebu uređaja za vježbanje hoda nakon moždanog udara. Cilj je bio istražiti:
• koliko je ljudi moglo samostalno hodati,
• koliko brzo su ljudi mogli hodati,
• koliko daleko su mogli hodati za šest minuta,
• koliko ljudi je odustalo od istraživanja,
• koliko je ljudi preminulo.
Pretražena su istraživanja u kojima su ljudi nasumično raspoređeni u skupine. Ovakva vrsta istraživanja obično daje najpouzdanije dokaze o učincima liječenja.
Ključni rezultati
Uključeno je 101 istraživanje s ukupno 4224 odrasle osobe (prosječne dobi od 47 do 76 godina) koje su imale moždani udar i ponovno su učile hodati. Uspoređeni su učinci fizioterapije u kombinaciji s elektromehaničkim i robotskim uređajima za trening hodanja s učincima same fizioterapije ili uobičajene njege. U većini istraživanja trening je trajao od tri do četiri tjedna. Najkraće vrijeme bilo je 10 dana, a najduže osam tjedana.
Na kraju treninga, u usporedbi s fizioterapijom ili uobičajenom njegom, korištenje uređaja za vježbanje hoda u kombinaciji s fizioterapijom:
• vjerojatno pomaže većem broju ljudi da samostalno hodaju (51 istraživanje; 2148 ispitanika);
• vjerojatno ne povećava prosječnu brzinu hodanja (73 istraživanja; 3043 ispitanika);
• ne povećava udaljenost koju ljudi mogu prijeći za 6 minuta (42 istraživanja; 1966 ispitanika); i
• ne povećava niti smanjuje broj ljudi koji su odustali od istraživanja ili broj umrlih (smrtni slučajevi bili su rijetki) (101 istraživanje; 4224 ispitanika).
Na svakih devet ispitanika liječenih uređajem uz fizioterapiju, vjerojatno jedna dodatna osoba hoda samostalno do kraja liječenja.
Prilikom praćenja, korištenje uređaja uz fizioterapiju možda neće pomoći većem broju ljudi da hodaju samostalno i vjerojatno neće povećati prosječnu brzinu hodanja ili udaljenost koju ljudi mogu prijeći u 6 minuta, u usporedbi s fizioterapijom ili uobičajenom njegom.
Ograničenja ovog pregleda
Postoji niska do visoka pouzdanost u dobivene rezultate. Mnoga istraživanja bila su niske ili loše kvalitete s malim uzorcima. Stoga su neka istraživanja možda prikazala prednosti ovih uređaja kao veće nego što zaista jesu.
Datum pretraživanja dokaza
U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do prosinca 2023. godine.
Hrvatski Cochrane. Prevela: Lucija Rajčić. Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr
Ovaj Cochraneov sustavni pregled izvorno je napravljen na engleskom jeziku. Točnost prijevoda odgovornost je prevoditeljskog tima koji ga izrađuje. Prijevod je izrađen s pažnjom i slijedi standardne postupke kako bi se osigurala kontrola kvalitete. Međutim, u slučaju nepodudarnosti, netočnih ili neprimjerenih prijevoda, prednost ima izvorna verzija na engleskom jeziku.




