Ključne poruke

• Ne zna se pomaže li neinvazivna stimulacija mozga, različite vrste jezičnih vježbi ili kombinacija tih intervencija osobama s primarnom progresivnom afazijom jer su dostupni dokazi ograničeni i općenito loše kvalitete.

• U istraživanjima stimulacije mozga nisu zabilježene ozbiljne nuspojave.

Uvod

Primarna progresivna afazija (PPA) je rijetko stanje koje postupno oštećuje dijelove mozga odgovorne za govor i jezik. Postoje tri vrste (ili varijante) PPA-e, koje se razlikuju po simptomima i utjecaju na govor i jezik. Općenito, osobe s PPA-om postupno gube sposobnost govora, čitanja, pisanja i razumijevanja razgovora. PPA se s vremenom pogoršava i trenutačno ne postoji učinkovito liječenje. Nemogućnost komunikacije problematična je za osobe s PPA-om, kao i za osobe koje se o njima brinu i pružaju im podršku.

Dosadašnje spoznaje

Istraživanja su pokazala da lijekovi ne pomažu osobama s PPA-om u poboljšanju jezičnih i komunikacijskih sposobnosti. Stoga su zdravstveni djelatnici istražili nefarmakološke intervencije koje se općenito mogu podijeliti u 2 kategorije: (1) neinvazivna stimulacija mozga, (2) bihevioralne intervencije koje obično uključuju govorne i jezične vježbe.

Za liječenje PPA-e koriste se dvije glavne vrste stimulacije mozga: (1) transkranijska magnetska stimulacija (TMS) i (2) transkranijska stimulacija istosmjernom strujom (tDCS). TMS koristi uređaj postavljen blizinu glave osobe za stvaranje blagih impulsa magnetske energije koji stimuliraju određene dijelove mozga. tDCS prenosi slabe, bezopasne električne struje u mozak putem elektroda pričvršćenih na tjeme. Ove intervencije su neinvazivne (ne uključuju rezanje kože ni ulazak u tijelo) i obje imaju za cilj poticanje aktivnosti mozga.

Liječenje PPA može uključivati ​​stimulaciju mozga, bihevioralne intervencije ili njihovu kombinaciju.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Proučavano je pomažu li nefarmakološke intervencije osobama s PPA-om u poboljšanju sposobnosti pronalaženja riječi (sposobnosti pronalaženja odgovarajuće riječi za određeni predmet ili situaciju), ukupnih jezičnih sposobnosti, kognitivnih sposobnosti (sposobnosti razmišljanja) te kvalitete života. Također je proučavano ima li stimulacija mozga štetne učinke, poput izazivanja boli ili vrtoglavice.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala nefarmakološko liječenje s drugim nefarmakološkim liječenjem ili s kontrolnom skupinom (skupinom koja nije primala nikakvo liječenje ili je primala placebo – 'lažno' liječenje).

Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja, broj uključenih ispitanika te kvaliteta opisa liječenja.

Rezultati

Pronađeno je 10 istraživanja koja su uključivala ukupno 132 ispitanika. Istraživanja su bila mala, s rasponom od 3 do 40 ispitanika. Prosječna dob ispitanika u istraživanjima bila je oko 68 godina. Istraživanja su uključivala sljedeće intervencije:
• samo tDCS (2 istraživanja),
• tDCS u kombinaciji s nekim oblikom jezičnih vježbi (7 istraživanja),
• samo ponavljajuća TMS stimulacija (1 istraživanje).

Intervencije su se znatno razlikovale prema vrsti liječenja, trajanju, učestalosti i specifičnostima tehnike stimulacije mozga. To znači da su rezultati svakog istraživanja razmatrani zasebno, umjesto da se kombiniraju i analiziraju podatci iz više istraživanja.

Ključni rezultati

Utvrđeno je da kombinacija tDCS-a i jezičnih vježbi može biti korisna za poboljšanje sposobnosti pronalaženja riječi, osobito “uvježbanih riječi” – to jest riječi koje su ispitanici vježbali tijekom istraživanja. Iako su se rezultati istraživanja razlikovali, ovaj sustavni pregled upućuje na to da bi kombinacija jezičnih vježbi i tDCS-a mogla biti korisna za poboljšanje jezičnih funkcija kod osoba s PPA-om.

Tri su istraživanja procjenjivala kako su intervencije utjecale na ukupne jezične sposobnosti ispitanika, a rezultati su bili neuvjerljivi.

Neki od promatranih ishoda su promatrani u jednom ili nijednom istraživanju, uključujući kogniciju (1 istraživanje) i kvalitetu života (1 istraživanje). Spomenuto istraživanje je pokazalo poboljšanje kvalitete života ispitanika, ali pouzdanost ovog rezultata je niska jer se temelji na samo jednom istraživanju.

Ograničenja ovog pregleda

Pouzdanost postojećih dokaza vrlo je niska, uglavnom zbog problema u načinu provođenja istraživanja i malog broja ispitanika.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do siječnja 2024. godine.