Ključne poruke

– Primjena kontinuirane infuzije umjesto bolusne injekcije diuretika Henleove petlje može rezultirati malom ili nikakvom razlikom u svim mjerenim ishodima.

– Primjena kontinuirane infuzije umjesto bolusne injekcije diuretika Henleove petlje može rezultirati malom ili nikakvom razlikom u pojavi štetnih nuspojava.

– Ovaj sustavni pregled ukazuje na to da postoji mala ili nikakva razlika u načinu primjene diuretika Henleove petlje. Buduća istraživanja trebala bi se manje fokusirati na način primjene, a više na njihovu učinkovitost kod pacijenata izvan bolničkog okruženja. Također bi trebalo uzeti u obzir odabir pacijenta i kvalitetu života.

Uvod

Akutno zatajenje srca je zdravstveno stanje kod kojeg srce ne može učinkovito pumpati krv kroz tijelo. Kao odgovor na to, tijelo zadržava vodu kako bi povećalo volumen krvi. Međutim, taj dodatni volumen ne pomaže već dodatno opterećuje srce, što dovodi do otežanog disanja, umora i oticanja nogu.

Dosadašnje spoznaje

Diuretici (poznati i kao tablete za izmokravanje) pomažu tako što uklanjaju višak vode iz tijela. Diuretici Henleove petlje posebna su vrsta diuretika koji djeluju na određeni dio bubrega i često se daju izravno u krvotok pomoću kanile, tanke plastične cjevčice koja se umeće u krvnu žilu. Ovaj postupak može trajati nekoliko dana i zahtijevati više doza diuretika kako bi se uklonio višak vode koja se nakupila u tijelu.

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Željelo se ispitati i usporediti dvije metode primjene diuretika Henleove petlje: sporu, kontinuiranu primjenu tijekom duljeg vremena (kontinuirana infuzija) i primjenu u nekoliko pojedinačnih doza (bolusna injekcija), kako bi se utvrdilo je li jedna metoda bolja od druge.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pregledano je više od 3400 znanstvenih članaka te je pronađeno sedam istraživanja koja su ispunjavala kriterije za analizu. Ispitivanja su procijenjena s obzirom na sve prijavljene promjene tjelesne težine, vjerojatnost smrtnog ishoda (mortalitet), trajanje hospitalizacije, vjerojatnost ponovnog prijema u bolnicu nakon otpusta te na to ima li jedan način primjene štetne učinke na bubrege u usporedbi s drugim.

Ključni rezultati

Uključeno je sedam istraživanja u kojima je sudjelovala 681 odrasla osoba starija od 18 godina koja je liječena u bolnici. Prosječna dob ispitanika bila je od 57 do 82 godine. Istraživanja su provedena u 32 bolnice u SAD-u, Kanadi, Španjolskoj, Švedskoj, Indiji, Turskoj i Kini u razdoblju od 2010. do 2021. godine, a prikupljanje podataka trajalo je od osam mjeseci do šest godina. Najveće istraživanje uključivalo je 308 ispitanika, a najmanje 40.

Primjena bilo koje metode, kontinuirane ili bolusne, može rezultirati malom ili nikakvom razlikom u:

– promjeni tjelesne težine (dokazi iz 5 istraživanja s 497 ispitanika);

– vjerojatnosti smrtnog ishoda (dokazi iz 5 istraživanja s 530 ispitanika);

– trajanju hospitalizacije (dokazi iz 4 istraživanja na 211 ispitanika);

– vjerojatnosti ponovnog prijema u bolnicu nakon otpusta (dokazi iz 3 istraživanja na 400 ispitanika);

– štetnim učincima na bubrege (dokazi iz 3 istraživanja na 491 ispitaniku).

Općenito, pouzdanost ovih dokaza je niska zbog malog broja istraživanja i ispitanika te mogućnosti da su ispitanici znali koji oblik liječenja primaju.

Ograničenja ovog pregleda

Unatoč velikom broju pregledanih znanstvenih članaka, samo je sedam istraživanja zadovoljilo kriterije za uključenje u analizu. Neka od uključenih istraživanja nisu bila dobro opisana, što umanjuje pouzdanost dobivenih dokaza.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 29. veljače 2024. godine.