Ključne poruke
- Enteralna prehrana možda ne povećava rizik od nastanka komplikacija, ali je vjerojatno povezana s kraćom hospitalizacijom u usporedbi s parenteralnom prehranom.
- Usporedbom hranjenja preko jejunostome i oralne prehrane možda nema jasne razlike u komplikacijama ili trajanju hospitalizacije, no dokazi su nejasni.
- Potrebno je više dokaza da bi se s većom sigurnosti moglo reći kako različite vrste prehrane utječu na pacijente nakon pankreatikoduodenektomije.
Uvod
Pankreatikoduodenektomija, također poznata kao Whippleov zahvat, operacija je odstranjivanja glave gušterače. Često se izvodi za liječenje karcinoma, ali se također može koristiti za benigne tumore i kroničnu upalu gušterače (pankreatitis). Svrha je postupka ukloniti svo kancerozno tkivo te pacijentu omogućiti dulji život.
Dosadašnje spoznaje
Nakon operacije, pacijentima je za oporavak potrebna nutritivna potpora. Ona se može davati na tri načina:
- Hranjenje na usta: počinje s tekućinama i postupnim dodavanjem čvrste hrane.
- Enteralno hranjenje (hranjenje preko gastrostome ili jejunostome): korištenje cijevi za isporuku hranjivih tvari izravno u želudac ili tanko crijevo.
- Parenteralna prehrana: unos hranjivih tvari kroz središnju ili perifernu venu, bilo kao potpuna prehrana (potpuna parenteralna prehrana) ili djelomična prehrana.
Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda
Željelo se saznati kako različite metode nutritivne potpore utječu na oporavak i komplikacije u odraslih nakon pankreatikoduodenektomije.
Kako je proveden ovaj sustavni pregled?
Pregledana su postojeća istraživanja objavljena do listopada 2022. godine iz nekoliko medicinskih baza podataka. Uključena su istraživanja u kojima su uspoređeni različiti načini i vremena hranjenja, a prioritet su bila istraživanja provedena u bolnicama. Analizirano je 17 istraživanja koja su uključivala 1897 ispitanika od kojih je osam bilo pogodno za detaljnu statističku analizu (meta-analizu).
Ključni rezultati
U istraživanjima su korištene različite metode nutritivne potpore. Enteralno hranjenje (kroz tanko crijevo; jejunostomija, nazojejunalna sonda ili gastrojejunostomija) korišteno je u najmanje 13 istraživanja. Parenteralna prehrana korištena je u najmanje 10 istraživanja. Oralni unos hrane korišten je u sedam istraživanja.
Utvrđena je mogućnost kraće hospitalizacije uz hranjenje kroz jejunostomu u usporedbi s parenteralnom prehranom. Moguće je da neće biti razlika u komplikacijama kao što su fistule gušterače (curenje tekućine gušterače u mjesto koje nije unutar stijenke crijeva), krvarenje (veliko krvarenje) ili odgođeno pražnjenje želuca (usporeno pražnjenje želuca).
Rezultati usporedbe hranjenja nazojejunalnom sondom s parenteralnom prehranom upućuju na to da bi razlike u trajanju hospitalizacije i komplikacijama poput odgođenog pražnjenja želuca i krvarenja mogle biti zanemarive ili nikakve. Otkriveno je da potpuna parenteralna prehrana može neznatno smanjiti broj slučajeva fistule gušterače.
Rezultati usporedbe oralne prehrane s jejunostomijom otkrivaju mogućnost postojanja male ili nikakve razlike u duljini hospitalizacije, odgođenom pražnjenju želuca ili krvarenju.
Potrebno je više istraživanja visoke kvalitete.
Ograničenja ovog pregleda
Razina dokaza je varirala, a većina zaključaka temeljila se na dokazima niske ili vrlo niske pouzdanosti. To je u velikoj mjeri zato što je u ovom području provedeno samo nekoliko malih istraživanja. Postojale su i velike razlike u načinu na koji je pružena nutritivna potpora u istraživanjima.
Datum pretraživanja dokaza
U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do listopada 2022. godine.
Hrvatski Cochrane. Prevela: Laura Vajnand. Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr