Dosadašnje spoznaje

Opstruktivna apneja u spavanju (engl. opstructive sleep apnea, OSA) poremećaj je spavanja. Osobe s OSA-om imaju pauze u disanju tijekom sna. OSA može uzrokovati hrkanje, nezadovoljavajući odmor, pospanost tijekom dana, nisku razinu energije ili slabost, umor, početnu nesanicu i jutarnju glavobolju.

Liječenje kontinuiranim pozitivnim tlakom (engl. continuous positive airway pressure, CPAP) smatra se prvom terapijskom opcijom za većinu osoba s OSA-om. Ipak, pridržavanje CPAP terapiji često je loše. CPAP uređaj sastoji se od crijeva i maske ili maske za nos za kontinuirani dotok zraka pod pritiskom. Osobe koje koriste CPAP često se žale na neudobnost uređaja, začepljenost nosa i nadimanje trbuha. Osjećaju se klaustrofobično i žale se na buku uređaja. Buka uređaja može uznemiravati partnera u krevetu.

Miofunkcionalna terapija uči osobu dnevnim vježbama za učvršćivanje jezika i mišića ždrijela. Miofunkcionalna terapija može smanjiti intenzitet OSA simptoma i dnevnu pospanost, samostalno ili u kombinaciji s CPAP uređajem.

Ključni rezultati

Pronađeno je devet randomiziranih kontroliranih istraživanja koja su analizirala ukupno 347 ispitanika, od toga 69 žena i 13 djece.

Kod odraslih, za razliku od lažne terapije, miofunkcionalna terapija vjerojatno smanjuje dnevnu pospanost, može povećati kvalitetu sna i rezultirati značajnim smanjenjem rezultata apneja-hipopneja indexa (AHI; broj apneja ili hipopneja snimljenih tijekom polisomnografije po satu sna), ali uz minimalan utjecaj na smanjenje učestalosti hrkanja i uz blago subjektivno smanjenje intenziteta hrkanja.

U usporedbi s listama čekanja, miofunkcionalna terapija može smanjiti dnevnu pospanost, rezultirati malom razlikom u kvaliteti sna te može smanjiti AHI.

U usporedbi s CPAP terapijom, miofunkcionalna terapija može rezultirati malim do neznatnim promjenama u dnevnoj pospanosti i može povećati AHI.

U usporedbi s kombinacijom CPAP i miofunkcionalne terapije, sama miofunkcionalna terapija može rezultirati malim do neznatnim promjenama u dnevnoj pospanosti i može povećati AHI.

U usporedbi s vježbama disanja i nosnom dilatacijskom trakom, miofunkcionalna terapija može rezultirati malim do neznatnim promjenama u dnevnoj pospanosti, vjerojatno neznatnom povećanju kvalitete sna i može rezultirati malim do neznatnim promjenama AHI.

U usporedbi sa standardnom terapijom, miofunkcionalna terapija može reducirati dnevnu pospanost i povećati kvalitetu sna.

Kod djece, u usporedbi s ispiranjem nosa, dodatak miofunkcionalne terapije može rezultirati malim do neznatnim promjenama AHI.

Pouzdanost dokaza

Razina pouzdanosti dokaza o rezultatima istraživanja kreće se od umjerene do veoma niske za sve usporedbe, ponajviše zbog problema povezanih s rizikom pristranosti (zbog neadekvatnog zasljepljivanja ispitanika i nepotpunih podataka o ishodima u nekim istraživanjima) te nepreciznosti.

Većina ispitanika u istraživanjima bili su muškarci i nije se moglo izraditi odvojenu analizu za žene.

Zaključci

U usporedbi s lažnom terapijom, miofunkcionalna terapija vjerojatno reducira dnevnu pospanost i može povećati kvalitetu sna kratkoročno kod ispitanika s opstruktivnom apnejom u spavanju. Potrebno je više istraživanja sa zaslijepljenim ispitanicima, većim brojem ispitanika te dužim periodom liječenja i praćenja.

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do svibnja 2020.