Istraživačko pitanje

Autori ovog sustavnog pregleda su željeli doznati je li liječenje vođeno razinom natriuretskog peptida (NP) bolje od uobičajene skrbi za sprječavanje smrti i kardiovaskularnih događaja u pacijenata s rizičnim čimbenicima za bolest srca, a koji ne boluju od srčanog zatajenja.

Dosadašnje spoznaje

Kardiovaskularne bolesti (KVB) su skupina bolesti koje zahvaćaju srce i krvne žile. Vodeći su uzrok smrti koja se može izbjeći u svijetu. Rizični čimbenici koji povećavaju vjerojatnost razvoja KVB su dijabetes, visoki krvni tlak, visoki kolesterol i pretilost. Natriuretski peptidi (NP) su hormoni koje srce proizvodi i koji se mjere u krvi. Oni pomažu tijelu da odstrani tekućinu, opuštaju krvne žile i potiču izlučivanje natrija u urinu. Prilikom oštećenja srca, tijelo otpušta više NP kako bi se smanjilo opterećenje srca. Mjerenjem razine NP u krvi mogu se pronaći oni pacijenti koji imaju oštećeno srce i koji su pod povećanim rizikom od smrti i kardiovaskularnih događaja, poput srčanog ili moždanog udara. Te podatke tada možemo koristiti kako bi smanjili kardiovaskularni rizik osobe (odluke se donose na temelju razine NP u krvi, NP-vođeno liječenje). Takvim osobama se rizik može smanjiti dodatnim lijekovima, pretragama i promjenama životnog stila.

Značajke istraživanja

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do srpnja 2019. godine. U pregled su uključena dva randomizirana kontrolirana istraživanja (vrsta istraživanja u kojima sudionici imaju jednaku šansu dobiti intervenciju ili placebo) u kojima je bilo 1,674 odraslih sudionika koji su imali jedan ili više rizičnih čimbenika za razvoj KVB, a uspoređivali su NP-vođeno liječenje sa uobičajenom skrbi. Iz istraživanja su isključeni pacijenti sa simptomima srčanog zatajenja. Prosječna dob sudionika bila je od 64,1 do 67,8 godina. Ispitanici su praćeni barem dvije godine, a prosječno 4,2 godine.

Ključni rezultati

Učinci NP-vođenog liječenja na smrt zbog KVB ili drugih razloga ostaju nejasni jer su rezultati bili neprecizni. Dokazi umjerene kvalitete pokazuju da NP-vođeno liječenje vjerojatno smanjuje potrebu za hospitalizacijom zbog kardiovaskularnih i drugih razloga u pacijenata s kardiovaskularnim rizičnim čimbenicima. Drugim riječima, od 1000 pacijenata koji dobiju standardnu skrb, 163 bi bilo hospitalizirano zbog kardiovaskularnog događaja, u usporedbi sa 65 do 111 pacijenata koji dobiju NP-vođeno liječenje. Od 1000 pacijenata s kardiovaskularnim rizicima koji dobiju standardnu skrb, 601 bi bio hospitaliziran zbog bilo kojeg razloga, u usporedbi sa 457 do 533 pacijenata koji dobiju NP-vođeno liječenje.

Dokazi visoke kvalitete pokazuju da NP-vođeno liječenje smanjuje rizik ventrikularne disfunkcije (stanja koje dovodi do srčanog zatajenja) u usporedbi sa standardnom skrbi. Rezultati pokazuju da od 1000 pacijenata s kardiovaskularnim rizicima koji dobiju standardnu njegu, 87 bi razvilo stanje ventrikularne disfunkcije, u usporedbi s 36 do 79 pacijenata koji dobiju NP-vođeno liječenje. Nema dokaza da NP-vođeno liječenje utječe na razinu NP u krvi po završetku istraživanja.

Kvaliteta dokaza

Kvaliteta dokaza se razlikovala između ishoda, od niske do visoke. Ključni razlozi za zabrinutost oko kvalitete dokaza uključuju rizik pristranosti, s obzirom da su i ispitanici i medicinsko osoblje koje je o njima brinulo znali nalaze li se u kontrolnoj ili eksperimentalnoj skupini i to je moglo utjecati na razinu skrbi koju su ispitanici dobili; neki rezultati su bili neprecizni, i nije jasno je li intervencija bila korisna ili štetna. Kako su autori pronašli samo dva istraživanja za uključenje u sustavni pregled, poopćivost ovog pregleda je ograničena.