Istraživačko pitanje

Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda bio je analizirati istraživanja u kojima je ispitano koliko dobro različite kirurške operacije liječe lumbalne spinalne stenoze.

Dosadašnje spoznaje

Spinalna stenoza je suženje spinalnoga kanala u donjem dijelu leđa uzrokovane zadebljanjem mekog tkiva i kosti. To je stanje za koje se operacija obično izvodi nakon nekirurških postupaka liječenja (kao što su fizikalne terapije) koji pacijentima nisu uspjeli donijeti dovoljno olakšanja. Spinalna stenoza je čest uzrok boli u leđima, koja proteže na noge. Mnogo je češća u starijih osoba. Operacija za lumbalnu spinalnu stenozu obično uključuje smanjenje pritiska na kralježničnu moždinu ili spinalne živce (poznata kao dekompresija) uklanjanjem kosti i mekog tkiva iz cijelog spinalnoga kanala. Drugi uobičajeni kirurški pristup je spajanje dvaju ili više kralježaka nakon dekompresije u bolesnika čija je kralježnica nestabilna. Korisnost nekih vrsta operacije lumbalne spinalne stenoze, međutim, još uvijek je upitna, a dosadašnja istraživanja su dokazala da pacijenti koji su bili podvrgnuti fuziji (spajanju kralježaka) imaju veću vjerojatnost za velike komplikacije i veće troškove u usporedbi s pacijentima koji su podvrgnuti samo dekompresiji. U novije se vrijeme rabe spinalni implantati koji služe za smanjenje pritiska u spinalnom kanalu i istodobno stabiliziraju kosti. Međutim, i ti su implantati su povezani s lošijim rezultatima (npr. češća ponovna operacija) u usporedbi s uobičajenom dekompresijom.

Datum pretraživanja literature

Ovaj pregled uključuje sva istraživanja objavljena do lipnja 2016.

Obilježja uključenih istraživanja

Uključili smo sva ispitivanja koja su uspoređivala kiruršku tehniku bez operacije ili placebo operacije, a također i ispitivanja koja su uspoređivala različite kirurške tehnike jedne s drugima, uključujući fuziju i leđne usatke. Svim pacijentima uključenim u te studije bila je dijagnosticirana lumbalna spinalna stenoza. Pacijenti su imali pogoršanje simptoma u nozi ili u bedru za vrijeme šetnje ili stajanja i općenito su imali osjećaj olakšanja zbog promjene položaja, kao što su savijanje prema naprijed ili sjedenje. Glavna mjera za usporedbu različitih vrsta operacija bilo je mjerenje koliko se bol u ispitanika smanjila u svakodnevnom životu. Također smo promatrali je li se smanjila bol u nogama, koliko krvi su izgubili za vrijeme operacije, koliko je operacija trajala, koliko dugo su morali ostati u bolnici, koliko pacijenta je moralo imati još jednu operaciju i kolika je bila cijena liječenja.

Ključni rezultati i kvaliteta dokaza

U pregled literature uključene su 24 randomizirane kontrolirane studije u kojima je sudjelovalo ukupno 2352 ljudi. Nismo pronašli studije koje su uspoređivale operacije bez liječenja ili placebo-operacije, tako da su sva ispitivanja uspoređivala različite kirurške tehnike. Kvaliteta dokaza iz tih studija je varirala od vrlo niske prema visokoj. Varijacije su velike uglavnom zbog različitih studijskih protokola, kirurških tehnika i kvalitete izvješćivanja prema analizi rizika od pristranosti. Otkrili smo da pacijenti koji su imali dekompresiju s fuzijom nisu prošli bolje od onih koji su bili podvrgnuti samo dekompresiji. Ustvari, dekompresija s fuzijom je za posljedicu imala veći gubitak krvi tijekom operacije nego sama dekompresija. Iako su spinalni umetci bili nešto bolji od dekompresije s fuzijom u smislu poboljšanja na svakodnevnih aktivnosti, nije bilo razlike kad su u uspoređeni sa samom dekompresijom. Također smo uočili da nema razlike između različitih oblika dekompresije.