Dosadašnje spoznaje

Drhtanje se uobičajeno javlja nakon opće anestezije. Osim što je neugodno za pacijenta, može pojačati bol i utjecati na razinu kisika. Alfa-2 (α-2) adrenergični agonisti su skupina lijekova koji se ispituju u svrhu sprječavanja drhtanja ili prijetećeg drhtanja. Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda bio je razmotriti da li se α-2 agonisti mogu primjenjivati u svrhu smanjivanja drhtanja nakon operacije bez uzrokovanja ozbiljnih nuspojava.

Obilježja studija

Dokazi se temelje na literaturi objavljenoj do 13. lipnja 2014. Pronađeno je 20 randomiziranih kontroliranih ispitivanja na tu temu, u koje je bilo uključeno 1401 ispitanika, koji su bili podvrgnuti operativnom zahvatu u općoj anesteziji. Navedena ispitivanja uspoređivala su α-2 agonist (klonidin ili deksmedetomidin) s kontrolnom skupinom. Doze, metode i vrijeme kada su se doze davale bili su različiti u ispitivanjima.

Ključni rezultati

Sve studije su prikazale rezultate o drhtanju. Provedene analize su pokazale kako primjena α-2 agonista znatno smanjuje rizik od postoperativnog drhtanja kada se primjenjuju prije ili u tijeku operativnog zahvata. Međutim, provedena analiza je također pokazala kako su postojale značajne razlike između studija, a koje nije bilo moguće mogli objasniti. Neki autori studija su također prezentirali rezultate o tjelesnoj temperaturi, duljini boravka u sobi za buđenje i kliničkim nuspojavama lijekova. Sedam studija je opisalo da su ispitanici kod kojih je primjenjen deksmedetomidin imali veću razinu sedacije nakon operativnog zahvata, a pet studija je opisalo da su ispitanici nakon primjene deksmedetomidina imali veću učestalost bradikardije (usporenog srčanog ritma). Ti rezultati nisu zajedno analizirani u jednoj statističkoj analizi. Niti jedna od studija nije prikazala podatke o rezultatima koje bi opisali sami pacijenti.

Kvaliteta dokaza

Autori sustavnog pregleda su procijenili kako je kvaliteta dokaza niska, te kako neki autori nisu uložili dovoljno truda kako bi smanjili rizik od pristranosti u metodama, a koji su mogli utjecati na rezultate. Na primjer, nisu svi autori osigurali da anesteziolozi ili kirurzi ne znaju koji lijek su davali kojem ispitaniku. To, zajedno sa nekim neobjašnjivim razlikama u studijama i bojazni da neki važni rezultati nisu bili objavljeni, dovelo je do procjene kvalitete dokaza o drhtanju kao vrlo niske. Za procjenu kvalitete dokaza korištene su standardizirane metode.

Zaključak

Alfa-2 agonisti mogu smanjiti broj ljudi kod kojih se javlja drhtanje nakon operativnih zahvata. Ti lijekovi također povećavaju vjerojatnost da će ljudi biti pospani, kao nuspojava. Međutim, dokazi iz studija su jako loše kvalitete.