Manjak alfa-1 antitripsina je nasljedni poremećaj koji može izazvati plućnu bolest. Pogađa 1 na 1600 do 5000 osoba. Osobe s plućnom bolešću pate od nedostatka daha, lošije podnose tjelesni napor i piskanja (engl. wheezing). Osobe koje puše teže su pogođene i imaju veći rizik od umiranja od te bolesti. U ovom Cochrane sustavnom pregledu analizirani su pokusi koji su ispitali prednosti i nedostatke liječenja pacijenata koji imaju oblik bolesti koji pogađa pluća pomoću alfa-1 antitripsina dobivenog iz ljudske plazme. Pronađena su dva randomizirana kontrolirana istraživanja (s ukupno 140 ispitanika) koja su usproedila tu terapiju s placebom tijekom 2-3 godine. Svi ispitanici bili su bivši pušači ili nikad nisu pušili, ali su imali genetski problem zbog kojeg su imali veći rizik od razvoja plućne bolesti. Niti jedna studija nije opisala broj plućnih infekcija, primitaka u bolnicu ili broj smrti zbog bolesti. Studije nisu pronašle razliku između dvije skupine (terapijska i placebo) u kvaliteti života ili pogoršanju (egzacerbaciji) bolesti. Funkcija pluća nešto manje se pogoršala kad je mjerenje provedeno CT-om, ali se nešto pogoršala kad je mjeren forsirani izdisajni volumen tijekom 1 sekunde. Liječenje alfa-1 antitripsinom ne može se preporučiti, s obzirom na manjak dokaza o kliničkoj djelotvornosti i visoku cijenu terapije.