Ključne poruke

• Kod žena s urinarnom inkontinencijom (nekontroliranim istjecanjem mokraće), upotreba uređaja za biofeedback (uređaj sa senzorom koji mjeri mišićne kontrakcije i daje slušnu ili vizualnu povratnu informaciju) uz vježbe za jačanje mišića zdjeličnog dna čini malu ili nikakvu razliku u kvaliteti života povezanoj s inkontinencijom, učestalosti otjecanja mokraće ili osjećaja nestanka ili smanjenja simptoma kod žena. Dokazi su većinom prikupljeni kod žena sa stresnom urinarnom inkontinencijom (otjecanje mokraće uzrokovano kašljanjem, kihanjem, hodanjem, trčanjem ili skakanjem).

Nekoliko se istraživanja bavilo neželjenim učincima, kojih nije bilo ili su opisani kao blagi i kratkotrajni.

Nije jasno koja je biofeedback metoda najbolja i je li biofeedback bolji od povratnih informacija.

Uvod

Urinarna inkontinencija je nevoljno otjecanje mokraće. To je stanje često kod žena, a može biti uzrokovano starenjem, trudnoćom, porođajem, pretilošću ili prekomjernim konzumiranjem alkohola ili kofeina. Glavne su vrste stresna urinarna inkontinencija, otjecanje mokraće uzrokovano fizičkim naporom kao što je kašljanje, kihanje, hodanje, trčanje ili skakanje te urgentna urinarna inkontinencija, otjecanje mokraće dok se osjeća jak neodgodiv poriv za mokrenjem. Neke žene imaju obje vrste inkontinencije, što se naziva mješovita urinarna inkontinencija.

Dosadašnje spoznaje

Često je prvi način liječenja urinarne inkontinencije „vježbanje mišića dna zdjelice“ koje se nazivaju i vježbe zdjeličnog dna ili Kegelove vježbe. Mišići zdjeličnog dna nalaze se u dnu zdjelice i drže crijeva i mjehur. Kod žena također podupiru maternicu i vaginu. Jačanjem mišića zdjeličnog dna žene mogu bolje kontrolirati mokrenje. Trening uključuje kontrakciju (stezanje i podizanje) mišića. Mnogim je ženama teško reći rade li vježbe učinkovito. Povratne informacije i biofeedback mogu dati ženama više informacija o napretku. Jedna vrsta povratne informacije može biti da zdravstveni radnik dodirom ili pritiskom provjeri stanje mišića i opiše ga ženi. Biofeedback koristi uređaj sa senzorom. Ti se uređaji stavljaju u vaginu ili rektum i mjere promjenu mišića dok se kontrahiraju, šaljući signal na zaslon ili zvučnik, tako da ga žene mogu vidjeti ili čuti.

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Cilj je bio utvrditi hoće li korištenje povratnih informacija ili biofeedbacka tijekom vježbanja mišića zdjeličnog dna:

• poboljšati kvalitetu života žena koje pate od inkontinencije;

• smanjiti učestalost epizoda otjecanja mokraće;

• smanjiti količinu urina koji iscuri te učestalost curenja.

Cilj je i saznati smatraju li žene da je njihova inkontinencija izliječena ili poboljšana, jesu li zadovoljne liječenjem i je li bilo neželjenih učinaka povratnih informacija ili biofeedbacka.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja u kojima je dodana metoda povratne informacije, biofeedback ili oboje u jačanju mišića zdjeličnog dna kod žena s urinarnom inkontinencijom te je uspoređeno s treningom mišića zdjeličnog dna bez dodatka istih. Također su tražena istraživanja koja su uspoređivala jednu biofeedback metodu s drugom. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Pronađeno je 41 istraživanje s 3483 žene s urinarnom inkontinencijom. Većinu ispitanica činile su žene sa stresnom urinarnom inkontinencijom u dobi od 18 i 80 godina, prosječne dobi od 55 godina. Većina istraživanja trajala je tri mjeseca i provedena je u zemljama s visokim dohotkom. Nekoliko istraživanja financirale su tvrtke koje proizvode uređaje za biofeedback.

U 33 istraživanja dodana je biofeedback metoda jačanju mišića dna zdjelice i uspoređena je sa samim treningom mišića. Rezultati su pokazali da kvaliteta života nije znatno bolja, a učestalost curenja mokraće tek je neznatno manja kod žena koje koriste biofeedback, no te su razlike premale da bi bile primjetne. Žene koje koriste biofeedback vjerojatno neće reći da im se stanje poboljšalo ili da više nemaju inkontinenciju, ali mogu osjećati veće zadovoljstvo liječenjem ili ishodom liječenja.

Nije jasno postoji li razlika između žena koje su koristile metodu povratne veze ili biofeedback u liječenju i žena koje nisu, između žena koje su dobile povratnu vezu u odnosu na biofeedback ili onih koje su primile jednu biofeedback metodu u odnosu na drugu biofeedback metodu.

U mnogim istraživanjima nisu navedeni neželjeni učinci liječenja. U onima u kojima su navedeni neželjeni učinci nije ih bilo ili nisu bili ozbiljni ili dugotrajni.

Ograničenja ovog pregleda

Postoji sigurnost u to da postoji mala ili nikakva razlika između jačanja mišića zdjeličnog dna s biofeedback metodom i samog jačanja mišića za liječenje urinarne inkontinencije kod žena.

Postoji nesigurnost u bilo koji drugi dokaz jer je istraživanja bilo malo i bila su mala te nisu mjerila ishode od interesa.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 27. rujna 2023. godine. Ovo je obnovljena verzija Cochrane sustavnog pregleda objavljenog 2011. godine.