Dosadašnje spoznaje

Epilepsija je poremećaj koji utječe na živčani sustav djece i odraslih. Do epileptičkih napadaja dolazi zbog pretjerane i abnormalne aktivnosti mozga, a učestalost napadaja ne može se predvidjeti. Lijekovi protiv napadaja i drugi oblici liječenja mogu spriječiti većinu napadaja, ali epilepsija može uzrokovati probleme u društvu, školi ili na radnome mjestu te time otežava samostalan život. Osobe koje pate od napadaja često imaju fizičke probleme (npr. prijelome, modrice i nešto veći rizik od iznenadne smrti), ali i socijalne probleme zbog stigme vezane uz bolest. Oboljeli od epilepsije i njihove obitelji mogu doživjeti socijalnu izoliranost ili nedostatak socijalne podrške, sram, strah i diskriminaciju, a roditelji djece oboljele od epilepsije znaju imati osjećaj krivnje. Samostalna skrb epilepsije odnosi se na zdravstvena ponašanja i aktivnosti koje osoba može naučiti primjenjivati kako bi kontrolirala svoje napadaje i poboljšala svoj život. Za to je potrebna suradnja između osobe i zdravstvenih djelatnika (npr. specijalističke ambulante za epilepsiju, povezivanje usluga medicinskih sestara između obiteljskih liječnika i liječnika u specijalističkim bolnicama, specijalističke zajednice za epilepsiju), ali i usmjerene usluge za ciljane skupine (npr. djecu, tinejdžere, obitelji).

Značajke istraživanja

U ovom Cochraneovom sustavnom pregledu pretražene su znanstvene baze podataka kako bi se pronašla istraživanja u kojima je istražen učinak samostalne skrbi epilepsije u djece i adolescenata. Praćeno je nekoliko ishoda kako bi se vidjelo kako se oboljeli od epilepsije i njihove obitelji nose s tim zdravstvenim stanjem.

Razdoblje pretraživanja literature

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do siječnja 2020. godine.

Ključni rezultati

U ovom je Cochraneovom sustavnom pregledu uspoređeno sedam edukacijskih programa za samostalnu skrb djece i adolescenata oboljelih od epilepsije i jedan novi način pružanja zdravstvene skrbi. Svaka metoda poboljšala je neke od proučavanih ishoda, ali niti jedna intervencija nije poboljšala sve ishode koji su proučavani. Istraživanja su imala nekih metodoloških slabosti, što se odrazilo na pouzdanost njihovih rezultata. Niti jedna intervencija nije imala štetnih učinaka, ali je njihov utjecaj bio ograničen. Nema dovoljno dokaza koji bi jednu metodu potvrdili kao najbolju za djecu oboljelu od epilepsije.

Kvaliteta dokaza

Kvaliteta je dokaza bila loša jer su sva istraživanja imala problema pri provedbi.