Malo je dokaza za ili protiv potrebe za pružanjem prehrane putem cjevčice ili intravenskim putem za životno ugroženu djecu u pedijatrijskim jedinicama intenzivne skrbi tijekom prvog tjedna njihove teške bolesti.

Davanje prehrane preko sonde (unos izravno u probavni sustav) ili intravensko hranjenje (kojim se zaobilazi probavni trakt i unosi se neposredno u tkiva) često se smatra prioritetom u životno ugrožene djece. Postoje razlozi zbog kojih se smatra da to nije nužno ispravno. Tijekom kritične bolesti metabolizam tijela je promijenjen i potreba za kalorijama je smanjena. Poznate su neželjene posljedice pretjeranog davanja prehrane, kao što su odgode skidanja djeteta s respiratora, problemi s jetrom i pogoršanje upale.

U ovom Cochrane sustavnom pregledu literature pronađeno je jedno malo randomizirano kontrolirano istraživanje koje je uspoređivalo rano davanje prehrane (unutar 24 sata od ozljede) s uobičajenim hranjenjem (nakon barem 48 sati). Istraživanje nije pokazalo nikakvu razliku između tih dviju skupina, ni za jedan od ispitanih ishoda. Hitno su potrebna daljnja istraživanja u ovom području koja će pomoći u donošenju odluka o najprikladnijem liječenju životno ugrožene djece. Kad je literatura zadnji put pretražena (veljača 2016) pronađen je protokol randomiziranog kontroliranog istraživanja na ovu temu, ali njegovi rezultati tada još nisu bili objavljeni.