Upotreba benzodiazepina za liječenje odraslih s delirijem, isključujući pacijente koji se liječe u jedinicama intenzivne skrbi (JIL)

Uvod Delirij je ozbiljna komplikacija mnogih bolesti koja se najčešće javlja kod male djece i starijih osoba. Obično se očituje kao nagla promjena u ponašanju ili mentalnom stanju osobe. Drugi naziv za to stanje jest „akutno konfuzno stanje”. Osobe s delirijem možda ne znaju gdje se nalaze, koliko je sati ili što im se događa. Mogu imati zastrašujuća iskustva, poput vrlo živopisnih halucinacija. Mogu postati nemirni ili usporeni i neaktivni. Delirij može biti vrlo uznemirujući za osobe koje ga doživljavaju i za one koji se o njima brinu. Istraživanja pokazuju da se delirij razvije u otprilike trećine pacijenata na općim bolničkim odjelima. To je česta komplikacija nakon operacije (npr. javlja se u čak 60 % osoba operiranih zbog prijeloma kuka). Posljedice delirija mogu dugo trajati. U starijih osoba delirij može dovesti do duljeg boravka u bolnici te je povezan s povećanim rizikom od smrti, onesposobljenosti, gubitka samostalnosti i razvoja demencije u kasnijoj dobi. To znatno povećava troškove zdravstvene zaštite.

Benzodiazepini su lijekovi koji se često primjenjuju kao sedativi. Ponekad ih zdravstveni radnici propisuju za liječenje delirija kada drugi načini liječenja nisu pomogli. Trenutačno nije jasno jesu li benzodiazepini učinkoviti u liječenju osoba s delirijem ili im mogu naštetiti.

Istraživačko pitanje Pacijentima su potrebne brojnije i bolje mogućnosti liječenja delirija. Cilj je bio utvrditi jesu li benzodiazepini korisna mogućnost liječenja delirija u bilo kojem zdravstvenom okruženju, osim u jedinicama intenzivne skrbi (pacijenti u jedinicama intenzivne skrbi vrlo su teško bolesni i možda im je potrebno drugačije liječenje). Kako bi se pronašao najbolji odgovor, tražena su istraživanja u kojima su istraživači uspoređivali neki benzodiazepin s drugim lijekom ili s lažnim lijekom koji ne sadrži djelatne tvari (placebom). Kako bi usporedba bila pravedna, svi ispitanici u istraživanjima morali su imati jednake izglede (poput bacanja novčića) za primanje benzodiazepina ili drugog liječenja.

Datum pretraživanja dokaza U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 10. travnja 2019. godine.

Značajke istraživanja Pronađena su samo dva mala istraživanja prikladna za uključenje u ovaj sustavni pregled. U jednom istraživanju svih 58 ispitanika imalo je uznapredovali rak. Ispitanici su liječeni u specijaliziranoj jedinici palijativne skrbi. U istraživanju je uspoređen lorazepam (benzodiazepin) s placebom. U drugom istraživanju svih 30 ispitanika imalo je AIDS (sindrom stečene imunodeficijencije). Liječeni su na općim bolničkim odjelima. U ovom istraživanju lorazepam je uspoređen s dva različita lijeka koji se ponekad primjenjuju za liječenje delirija.

Ključni rezultati U dva uključena istraživanja nisu utvrđene značajne koristi za ispitanike koji su uzimali lorazepam umjesto drugog liječenja. Ispitanici koji su ga uzimali nisu imali bolje ishode liječenja. Nema pouzdanih dokaza da je lorazepam bio štetniji od drugog liječenja, ali u istraživanju ispitanika s AIDS-om liječenje lorazepamom prekinuto je nakon što se kod prvih šest osoba koje su ga primile pojavila ozbiljna nuspojava. Budući da su pronađena samo dva prikladna istraživanja, a oba su uključivala mali broj ispitanika, nije moguće donijeti pouzdane zaključke. Trenutačno nema dovoljno kvalitetnih dokaza na temelju kojih bi se moglo zaključiti treba li benzodiazepine primjenjivati za liječenje osoba s delirijem. Kliničari, pacijenti i osobe koje se o njima brinu trebaju biti svjesni nedostatka dokaza. Potrebno je više istraživanja, osobito onih koja uključuju starije osobe na općim medicinskim i kirurškim odjelima, gdje se liječi većina slučajeva delirija.