Pomaže li preventivno liječenje antivirusnim lijekovima smanjiti rizik od citomegalovirusne bolesti kod primatelja transplantata?

Ključne poruke

• Citomegalovirus (CMV, virus iz skupine herpesvirusa srodan virusu vodenih kozica) čest je virus, a većina ljudi do odrasle dobi dođe u kontakt s njim. CMV je glavni uzrok bolesti i smrti tijekom prve godine nakon transplantacije. Strategije sprječavanja CMV bolesti uključuju 1) svakodnevno davanje niskih doza antivirusnog lijeka svim primateljima transplantiranih organa (profilaksa) ili 2) propisivanje antivirusnog lijeka kada se kod primatelja transplantiranog organa laboratorijski potvrdi infekcija (preventivno liječenje).

• U usporedbi s placebom ili uobičajenom skrbi, preventivno liječenje vjerojatno smanjuje rizik od CMV bolesti. Međutim, pouzdanost rezultata manja je za druge ishode poput smrti, zahvaćenosti drugih organa CMV-om, simptoma povezanih s CMV-om, akutnog odbacivanja (imunološki sustav tijela napada transplantirani organ), gubitka transplantiranog organa, drugih infekcija ili smanjenog broja bijelih krvnih stanica.

• U usporedbi s antivirusnom profilaksom, preventivno liječenje vjerojatno smanjuje rizik od smanjenog broja bijelih krvnih stanica i vjerojatno malo ili nimalo utječe na rizik od smrti. Međutim, manja je pouzdanost dokaza da preventivno liječenje može povećati rizik od CMV infekcije ili da malo ili nimalo utječe na rizik od akutnog odbacivanja, gubitka presatka ili infekcija koje nisu uzrokovane CMV-om.

Uvod
Citomegalovirus (CMV, virus iz skupine herpesvirusa srodan virusu vodenih kozica) čest je virus, a većina ljudi do odrasle dobi dođe u kontakt s njim. Nakon što se osoba zarazi, virus ostaje prisutan, ali je obično neaktivan (uspavan) u njezinu tijelu do kraja života. Obično ne uzrokuje probleme; međutim, kod osoba čiji imunološki sustav (tjelesni obrambeni mehanizam protiv svega stranog) ne radi dobro, virus se može ponovno aktivirati. Osobe kojima su presađeni bubreg, srce, jetra, pluća ili gušterača (transplantacije solidnih organa) moraju uzimati snažne lijekove kako bi spriječile vlastito tijelo da napadne (ili odbaci) novi transplantat. Ovi lijekovi potiskuju imunološki sustav, a virus se može ponovno aktivirati i zahvatiti novi transplantat. CMV je glavni uzrok bolesti i smrti tijekom prve godine nakon transplantacije.

Važno je razlikovati CMV infekciju od CMV bolesti: neće svaka osoba s CMV infekcijom razviti kliničku bolest sa simptomima. Primjenjuju se dvije glavne strategije za sprječavanje CMV bolesti: 1) svakodnevno davanje niskih doza antivirusnog lijeka svim primateljima transplantiranih organa (profilaksa) ili 2) propisivanje antivirusnog lijeka kada se kod primatelja transplantiranog organa laboratorijski potvrdi infekcija (preventivno liječenje).

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi sprječava li preventivno liječenje usmjereno na primatelje transplantata s rizikom od razvoja CMV bolesti, u odnosu na univerzalnu profilaksu koja se primjenjuje i u osoba za koje nije vjerojatno da će razviti CMV bolest, razvoj CMV bolesti, smrt i štetne događaje.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?
Pretražena su sva ispitivanja u kojima su procijenjene koristi i štete preventivnog liječenja antivirusnim lijekovima za sprječavanje CMV bolesti kod primatelja transplantiranih organa. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati
Pronađena su 22 istraživanja s 1883 ispitanika (odraslih i djece) kojima su presađeni bubreg, jetra, srce ili pluća, ili su im istodobno presađeni bubreg i gušterača. Istraživanja su provedena u Australiji, Brazilu, Češkoj, Njemačkoj, Italiji, Japanu, Norveškoj, Španjolskoj, Južnoj Koreji i SAD-u. Broj ispitanika uključenih u pojedina istraživanja kretao se od 12 do 296. Istraživanja su uspoređivala preventivno liječenje s placebom ili uobičajenom skrbi (7 istraživanja), preventivno liječenje s antivirusnom profilaksom (12), preventivno liječenje oralnim ganciklovirom s preventivnim liječenjem intravenskim ganciklovirom (1), preventivno liječenje valganciklovirom s preventivnim liječenjem ganciklovirom (1) i dvije različite strategije preventivnog doziranja letermovira (1).

U usporedbi s placebom ili uobičajenom skrbi, preventivno liječenje vjerojatno smanjuje rizik od CMV bolesti, ali može malo ili nimalo utjecati na rizik od smrti, zahvaćenosti drugih organa CMV-om, simptoma povezanih s CMV-om, akutnog odbacivanja (imunološki sustav tijela napada transplantirani organ), gubitka transplantiranog organa, drugih infekcija ili smanjenog broja bijelih krvnih stanica.

U usporedbi s antivirusnom profilaksom, preventivno liječenje može malo ili nimalo utjecati na rizik od razvoja CMV bolesti i vjerojatno malo ili nimalo utječe na rizik od smrti. Preventivno liječenje može povećati rizik od CMV infekcije, dok se rizik od smanjenog broja bijelih krvnih stanica vjerojatno smanjuje. Može postojati mala ili nikakva razlika u riziku od akutnog odbacivanja, gubitka presatka i infekcija koje nisu uzrokovane CMV-om.

Ograničenja ovog pregleda
Dokazi umjerene razine pouzdanosti pokazuju da, u usporedbi s placebom ili uobičajenom skrbi, preventivno liječenje smanjuje rizik od CMV bolesti; međutim, rezultati za druge ishode manje su pouzdani.

Dokazi umjerene razine pouzdanosti pokazuju da, u usporedbi s antivirusnom profilaksom, preventivno liječenje vjerojatno smanjuje rizik od smanjenog broja bijelih krvnih stanica; međutim, manja je pouzdanost dokaza da preventivno liječenje može povećati rizik od CMV infekcije.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 17. prosinca 2024. godine.