Upala pluća ozbiljna je infekcija pluća i obično se liječi antibioticima. Bakterije koje uzrokuju upalu pluća stečenu u zajednici (engl. community-aqcuired pneumonia, CAP; upala pluća stečena izvan okruženja zdravstvenih ustanova) tradicionalno se dijele na „tipične“ i „atipične“, a svaka zahtijeva različito antibiotsko liječenje. Atipične bakterije su Legionella pneumophila ( L. pneumophila ) , Mycoplasma pneumoniae ( M. Pneumoniae ) i Chlamydia pneumoniae ( C. pneumoniae ). Glavni „tipični“ uzročnik upale pluća stečene u zajednici je Streptococcus pneumoniae (S. pneumoniae). Obično nije moguće utvrditi koji od mnogih potencijalnih uzročnika predstavlja pravi uzrok upale pluća stečene u zajednici, pa je liječenje antibioticima empirijsko, te obično pokriva i tipične i atipične bakterije. Iako je tipična pokrivenost presudna, nužnost atipične pokrivenosti nije dokazana. U prethodnoj inačici ovog sustavnog pregleda pokazano je da atipična pokrivenost nije imala nikakvu prednost. S obzirom na trajnu neusklađenost između trenutnih smjernica za liječenje upale pluća i dostupnih dokaza, obnovili smo taj sustavni pregled.

Ovaj Cochraneov sustavni pregled proučio je istraživanja koja su uspoređivala antibiotske režime s atipičnom pokrivenošću sa režimima bez, ograničene na bolnički liječene odrasle osobe s upalom pluća stečenom u zajednici. Uključeno je 28 istraživanja s ukupno 5939 ispitanika. Među ispitivanim režimima, za one koji su pokrivali atipične bakterije nije pronađena prednost za glavne ishode - smrtnost i klinička učinkovitost. Nije bilo značajne razlike između skupina u učestalosti ukupnih nuspojava ili onih koje su zahtijevale prekid liječenja. Međutim, želučano-crijevne smetnje bile su rjeđe u skupini s atipičnim režimom.

Postoje ograničenja u ovom sustavnom pregledu. Samo jedno istraživanje uspoređivalo je terapju s dodatkom atipičnog antibiotika tipičnom antibiotiku, a to je važno pitanje u kliničkoj praksi. Većina istraživanja uspoređivala je jedan atipični antibiotik s jednim tipičnim antibiotikom. Sedamnaest od 27 istraživanja bilo je „open-label“ istraživanje, 21 od 27 istraživanja bila su pod pokroviteljstvom farmaceutskih tvrtki, od kojih su sve osim jedne bile provedene od strane proizvođača atipičnog antibiotika.