Razvojni poremećaj koordinacije, jedan od uobičajenih poremećaja dječje dobi, onemogućuje djetetu obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti koje zahtijevaju motoričku koordinaciju. Jedno od mogućih liječenja je intervencija usmjerena na zadatak, čija je učinkovitost ispitana u novom Cochrane preglednom članku objavljenom u srpnju 2017. Glavni autor je Motohide Miyahara sa Sveučilišta Otago u Dunedinu na Novom Zelandu, a o tome govoriti će nam Blanka Roje, studentica poslijediplomskog doktorskog studija na Medicinskom fakultetu u Splitu.
Irena: Razvojni poremećaj koordinacije, jedan od uobičajenih poremećaja dječje dobi, onemogućuje djetetu obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti koje zahtijevaju motoričku koordinaciju. Jedno od mogućih liječenja je intervencija usmjerena na zadatak, čija je učinkovitost ispitana u novom Cochrane preglednom članku objavljenom u srpnju 2017. Glavni autor je Motohide Miyahara sa Sveučilišta Otago u Dunedinu na Novom Zelandu, a o tome govoriti će nam Blanka Roje, studentica poslijediplomskog doktorskog studija na Medicinskom fakultetu u Splitu.
Blanka: Razvojni poremećaj koordinacije može otežati djeci da se brinu o sebi kod kuće, budu uspješna u školi, ili da sudjeluju u športskim i zabavnim aktivnostima, jer im otežava uspješno pokretanje ruku i tijela. Problemi s pokretanjem mogu utjecati na njihovo samopouzdanje i društveni život.
Intervencije usmjerene na zadatak koriste specifične aktivnosti kojima djeca pripisuju poseban smisao i omogućuju im da poboljšaju odgovarajuće motoričke vještine. Važno je znati koliko su učinkovite te intervencije, pa su autori napravili pregledni članak da bi utvrdili njihove učinke na kretanje, psihosocijalne funkcije i druge aktivnosti djece s tim poremećajem.
Do ožujka 2017. autori su sustavno pretražili 16 bibliografskih baza podataka i 5 registara kliničkih studija, te je pronađeno 15 istraživanja koje su uključile 649 djece u dobi od pet do 12 godina, iz Australije, Kanade, Kine, Švedske, Tajvana i Velike Britanije. Istraživanja su provedena u bolničkim okruženjima, kao i na sveučilištima, društvenim centrima, u domu i školi.
Da bi povećali snagu dokaza autori su uspjeli spojiti rezultate iz šest studija u metaanalizi. Ti dokazi upućuju na to da intervencije usmjerene na zadatke imaju umjereno pozitivan učinak na probleme kretanja. Međutim, kada se analiziraju samo rezultati iz dvije najjače studije, ti rezultati upućuju da intervencije usmjerene na zadatke nisu značajno smanjile probleme pokreta djece s tim poremećajem u usporedbi s djecom s istim poremećajem koja su stavljena na listu čekanja za intervencije.
Ukratko, zaključili su da intervencije usmjerene na zadatak mogu biti korisne za djecu s razvojnim poremećajem koordinacije u poboljšavanju njihovih vještina, kao što su spretnost ruku, ravnoteža i vještine s loptom, kada se te iste vještine procjenjuju testom kretanja u roku od nekoliko tjedana od intervencije. Djeca, njihovi roditelji, kliničari i nastavnici mogu biti sigurni da je ta vrsta treninga sigurna za djecu, te da su djeca u istraživanju mogla proći kroz zadani program u predviđenom trajanju. Međutim, ne možemo biti sigurni u prednosti te intervencije u područjima koja nisu testirana testom kretanja, bez dodatno pažljivo osmišljenih i provedenih istraživanja, unutar randomiziranog i kontroliranog okvira i sa značajnim ishodima koji će omogućiti potpunije istraživanje učinaka tih intervencija za djecu s razvojnim poremećajem koordinacije.
Irena: Ako biste željeli vidjeti cijeli pregledni članak na engleskom jeziku te pratiti ažuriranja članka ako se nova istraživanja na ovu temu budu objavila, možete ih jednostavno pronaći u Cochrane Library točka com, uz upisivanje pojma 'DCD' u pretragu.
Prevela: Blanka Roje
Lektorirao: Matko Marušić
Čitale: Blanka Roje i Irena Zakarija-Grković
Snimio: Teo Peričić