Ključne poruke

Primjena lijekova za razrjeđivanje krvi i nakon boravka u bolnici (nakon otpusta) smanjila je vjerojatnost razvoja krvnih ugrušaka u nogama i embolusa u plućima, ali je i povećala rizik od krvarenja.

Uvod

Venska tromboza proces je stvaranja tromba (krvnog ugruška) u veni. Može uzrokovati simptome poput boli i oteklina nastalih uslijed ometanja protoka krvi. Najčešće se javlja u dubokim venama nogu te se obično naziva i duboka venska tromboza (DVT). U nekim se slučajevima tromb može odvojiti, stvarajući embolus (migrirajući krvni ugrušak) koji putuje kroz venski sustav u drugi dio tijela, najčešće u pluća. Ovo stanje se naziva plućna embolija (PE), koja ponekad može biti smrtonosna. Venska tromboembolija (VTE) termin je koji se koristi za opisivanje i DVT-a i PE-a. Hospitalizacija uslijed bolesti je jedan od faktora rizika za nastanak VTE-a. Razlozi tomu mogu biti razni, uključujući druge zdravstvene probleme, novonastale bolesti, smanjenu pokretljivost i pojedine lijekove, zbog čega je prevencija ključna u ovim populacijama pacijenata.

Dosadašnje spoznaje

Preventivne mjere mogu se primijeniti kod osoba koje su hospitalizirane zbog bolesti i imaju visoki rizik za razvoj VTE-a. Ako ne postoji kontraindikacija, obično se uvode lijekovi za razrjeđivanje krvi za smanjenje rizika od VTE-. Lijekovi za razrjeđivanje krvi se uglavnom koriste tijekom perioda hospitalizacije. Predloženo je da bi produljenje upotrebe lijekova za razrjeđivanje krvi i nakon otpusta iz bolnice moglo imati korisne učinke te bolje prevenirati VTE.

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Željelo se saznati hoće li produženje primjene lijekova za razrjeđivanje krvi nakon boravka u bolnici smanjiti rizik od razvoja VTE-a (a time i njezinih posljedica) u usporedbi s njihovom primjenom samo tijekom boravka u bolnici. Također su se nastojali odrediti neželjeni učinci povezani s produljenjem uzimanja lijekova za razrjeđivanje krvi.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Proučena su istraživanja koja su uspoređivala primjenu lijekova za razrjeđivanje krvi u bolnicama s produljenom primjenom nakon otpusta u akutno bolesnih pacijenata. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Ključni rezultati

Uključeno je sedam kliničkih ispitivanja na 40 846 ispitanika. Većina istraživanja izvijestila je o kratkoročnim ishodima (tj. tijekom razdoblja liječenja i unutar 45 dana od hospitalizacije).

Produljenje terapije lijekovima za razrjeđivanje krvi, u usporedbi s njihovom standardnom upotrebom, smanjilo je rizik od kratkoročne simptomatske VTE (tj. VTE koja se manifestira zbog simptoma koje su prijavili pacijenti). Međutim, ta je korist bila nadmašena povećanim rizikom od kratkotrajnog velikog krvarenja (npr. koje zahtijeva transfuziju krvi i/ili ozbiljno snižava hemoglobin). Nije bilo gotovo nikakve razlike između bilo koje od strategija u pogledu smrtnosti od bilo kojeg uzroka. Standardna primjena lijekova za razrjeđivanje krvi u usporedbi s njezinim produljenjem rezultirala je smanjenom stopom VTE-a (uključujući ispitanike s i bez simptoma, kojima se dijagnoza postavila rutinskim testovima/probirom) te kompozitnim ishodom smrtonosnih i nepovratnih vaskularnih događaja (uključujući i nesmrtonosni srčani udar, nesmrtonosnu plućnu emboliju, smrt uzrokovanu srčanim ili plućnim problemima ili moždani udar). Međutim, razlika između terapijskih strategija u kontekstu smrtonosnog krvarenja (značajnog krvarenja koje završava smrću) ili smrti uzrokovane VTE-om vjerojatno je mala ili nikakva.

Ograničenja ovog pregleda

Pri procjeni smrtonosnog krvarenja i smrti povezane s VTE-om, rezultati istraživanja znatno su varirali.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do ožujka 2023. godine.