Koje su prednosti i rizici metilksantina (skupina blagih stimulansa) za nedonoščad čije disanje zastaje tijekom spavanja (apneja)?

Ključne poruke

- U usporedbi s izostankom liječenja ili placebom (neaktivnim lijekom), metilksantini vjerojatno dovode do manjeg broja epizoda apneje (prekida disanja), vjerojatno smanjuju potrebu za aparatima za potpomognuto disanje te smanjuju oštećenje pluća u prijevremeno rođene djece.
- Metilksantini vjerojatno malo ili nimalo ne utječu na rizik od smrti nedonoščadi prije napuštanja bolnice. - Nema dovoljno dokaza o nuspojavama metilksantina.
- Potrebno je više istraživanja o dugoročnim učincima ovih lijekova.

Uvod
Apneja kod nedonoščadi odnosi se na zastoj disanja prijevremeno rođene djece na barem 20 sekundi tijekom spavanja. Više od polovice prijevremeno rođene djece ima apneju. Epizode apneje mogu rezultirati niskim otkucajima srca i smanjenom količinom kisika u krvi, što dovodi do potrebe za potporom s uređajem za disanje (mehanička ventilacija). Prijevremeno rođene bebe, posebno one rođene prije 28. tjedna trudnoće, imaju veći rizik od smrti uslijed plućne bolesti, intelektualnih poteškoća, sljepoće ili gluhoće negoli bebe rođene oko predviđenog termina poroda.

Dosadašnje spoznaje
Obično se liječi metilksantinima - tvarima koje se nalaze u čaju, kavi i čokoladi. Tri vrste metilksantina su kofein, aminofilin i teofilin. Djeluju kao blagi stimulansi koji ubrzavaju tjelesne sustave i olakšavaju disanje. Liječnici daju metilksantine bebama iz 3 glavna razloga: (1) za sprječavanje epizoda apneje; (2) za liječenje/smanjenje epizoda apneje, a time i izbjegavanje potrebe za mehaničkom ventilacijom; i (3) za povećanje šanse da se bebe koje su na aparatima za disanje mogu uspješno „odviknuti” ili skinuti s istih (zahvat zvan ekstubacija) i disati samostalno. U svim slučajevima, cilj je smanjiti šanse da bebe razviju neku od gore opisanih komplikacija.

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda
Cilj je bio saznati djeluju li metilksantini na učestalost epizoda apneje, smanjuju li rizik od smrti te povećavaju li šanse za poboljšanje dugoročnog razvoja prerano rođenih beba.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?
Pretražena su istraživanja o davanju metilksantina nedonoščadi s apnejom ili rizikom od iste. Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Rezultati
Pronađeno je 18 istraživanja s 2705 prerano rođene djece s rizikom za apneju ili koja su je već razvila. Najveće i najdugotrajnije istraživanje promatralo je 2006 djece iz 9 zemalja tijekom 5 godina, a bilježilo je ishode za neke od njih sve dok nisu ušli u tinejdžersku dob. Preostalih 17 istraživanja bila su puno manja, u rasponu od 18 do 86 beba. Ova istraživanja provedena su u SAD-u (6 istraživanja), Velikoj Britaniji (3 istraživanja), Kanadi, Iranu (po dva istraživanja u svakoj zemlji), Australiji, Francuskoj, Španjolskoj i Švicarskoj (po jedno istraživanje u svakoj zemlji). Većina se usredotočila na trenutačne i kratkoročne ishode te nije promatrala dugoročni razvoj beba. Od 18 istraživanja, 14 ih je provedeno u 1980-im i 1990-im godinama.

Upotreba metilksantina varirala je: Šest istraživanja istraživalo je prevenciju apneje, pet istraživanja istraživalo je njezino liječenje, šest istraživanja istraživalo je metilksantine kao pomoć pri ekstubaciji, dok je jedno istraživanje (najveće) istraživalo metilksantine propisane iz sva tri razloga.

Ključni rezultati
U usporedbi s neliječenjem ili placebom, davanje metilksantina prijevremeno rođenim bebama iz bilo kojeg razloga:

- vjerojatno dovodi do smanjenja rizika od epizoda apneje;
- vjerojatno povećava broj beba s rjeđim epizodama apneje nakon 2 do 7 dana;
- vjerojatno smanjuje potrebu za aparatima za disanje nakon početka liječenja;
- smanjuje bronhopulmonalnu displaziju, oblik oštećenja pluća.

Jedno veliko istraživanja pokazalo je da davanje metilksantina (točnije, kofeina) poboljšava razvoj djece u dobi od 18 do 24 mjeseca.

Ograničenja ovog pregleda
Pouzdanost dokaza varira. Veliko istraživanja koristilo je pouzdane metode. Bebe su nasumično raspoređene u različite terapijske skupine, a na taj način su ih „maskirali” istraživačima koji nisu mogli znati u kojoj je skupini koja beba. Ovakve metode obično daju visokokvalitetne dokaze. Ovo je jedino istraživanje koje je dalo konkretne dokaze o razvoju mozga beba tijekom dojenačke dobi i ranog djetinjstva. Metode ostalih istraživanja bile su različite kvalitete. U mnogima je maskiranje beba izostalo, a većina je rezultata sadržavala ishode koji nisu ključni za dugoročan razvoj. Međutim, nije bilo razloga vjerovati da su ta istraživanja zatajila bilo kakve informacije ili da su izvijestila samo o povoljnim rezultatima, unatoč tome što nisu izvijestila o dugoročnijim ishodima poput smrti.

Datum pretraživanja dokaza
U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do studenog 2022. godine.