Ključne poruke

- Električna kardioverzija i neki lijekovi mogu se koristiti za vraćanje normalnog srčanog ritma kod osoba s fibrilacijom atrija (FA) i undulacijom atrija. Električna kardioverzija vrlo je učinkovita u liječenju svih aritmija, dok se učinkovitost lijekova razlikuje, neki su samo umjereno učinkoviti ili uopće ne djeluju kod ustrajuće FA i undulacije atrija.

- Čini se da je električna kardioverzija vrlo sigurna metoda. Rizik od ozbiljnih komplikacija kod farmakološke kardioverzije bio je nizak, ali su potrebne dodatne mjere opreza.

‐ Potrebno je više istraživanja kako bi se utvrdilo imaju li ove mogućnosti liječenja pozitivan učinak na kvalitetu života te dovode li do značajnih razlika u duljini boravka u bolnici.

Uvod

FA je najčešći nepravilni srčani ritam zapažen u svijetu. Osobe s ovim stanjem mogu osjetiti ubrzano i nepravilno kucanje srca. To se može pojavljivati kao zasebne kratke ili duge epizode (paroksizmalna FA) ili može postati trajna (perzistentna FA). Undulacija atrija sličan je nepravilni srčani ritam koji uzrokuje slične simptome, može uzrokovati epizode promjenjive duljine i također može postati trajan.

Dosadašnje spoznaje

Kardioverzija je postupak kojim se srčani ritam vraća u normalu (sinusni ritam).

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Cilj je bio utvrditi jesu li primjene kontroliranog elektrošoka (tj. električna kardioverzija) i lijekova (tj. farmakološka kardioverzija) učinkovite i sigurne metode za vraćanje srčanog ritma u normalu.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretraživana su istraživanja koja su ispitivala električnu i farmakološku kardioverziju međusobno ili u usporedbi s placebom (lijekom koji izgleda kao pravi lijek, ali nema aktivnu tvar).

Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Rezultati

Pronađeno je 112 istraživanja. Rezultati iz 72 istraživanja, s ukupno 15 968 ispitanika u dobi između 47 i 72 godine, mogli su se objediniti i analizirati. Trideset i pet istraživanja uključivalo je ispitanike s paroksizmalnom FA (FA koja prestaje spontano ili uz intervenciju unutar sedam dana od početka), 26 istraživanja uključivalo je ispitanike s perzistentnom FA (FA koja se kontinuirano održava dulje od sedam dana, uključujući epizode prekinute kardioverzijom nakon ≥7 dana), a 14 ispitivanja uključivalo je ispitanike s undulacijom atrija. Preostala su istraživanja uključivala ispitanike s različitim oblicima fibrilacije atrija kao što su paroksizmalna, perzistentna FA i undulacija atrija.

Ključni rezultati

Za osobe s paroksizmalnom FA, električna kardioverzija s bifaznom inkrementalnom energijom, brzodjelujući lijekovi poput intravenskog vernakalanta, flekainida, ibutilida i antazolina te lijekovi sporijeg djelovanja i/ili oralni lijekovi kao što su kinidin, propafenon, amiodaron i sotalol učinkoviti su u ponovnom uspostavljanju sinusnog ritma.

Za osobe s perzistentnom FA, električna kardioverzija s bifaznom energijom čini se najučinkovitijom metodom. Tablete bepridila, kinidina i amiodarona također mogu biti učinkovite u odabranim slučajevima.

Za osobe s undulacijom atrija, električna kardioverzija praćena primjenom dofetilida je najučinkovitija metoda.

Rizik od smrti i moždanog udara vrlo je nizak kod osoba koje prolaze postupak kardioverzije.

Maligne aritmije (torsade de pointes, trajna ventrikularna tahikardija ili ventrikularna fibrilacija, od kojih su sve povezane s visokom stopom smrtnosti unutar jedne godine) primijećene su kod primjene dofetilida, ibutilida, sotalola, kinidina i vernakalanta, što opravdava potrebu za posebnom pažnjom i pažljivijim praćenjem pri primjeni ovih lijekova. Podaci o duljini hospitalizacije bili su dostupni u tri istraživanja, ali zbog različitog vremena praćenja u tim istraživanjima rezultati nisu mogli biti objedinjeni kako bi se procijenila njihova ukupna učinkovitost. Ova istraživanja upućuju na to da bi duljina hospitalizacije mogla biti kraća kod osoba koje su imale električnu kardioverziju.

Zatajenje srca primijećeno je kod nekih osoba liječenih propafenonom, flekainidom, sotalolom, amiodaronom, vernakalantom i placebom, dok nije primijećeno kod osoba koje su primile električnu kardioverziju, što sugerira da bi potonji pristup trebalo preferirati ako postoji zabrinutost zbog pojave ovog ishoda.

Flebitis (tj. upala vene uzrokovana primjenom injekcijskih lijekova) često se javljao u bolesnika liječenih amiodaronom, a disgeuzija (tj. poremećaj osjeta okusa) i kihanje često su se javljali kod osoba koje su primale vernakalant.

Ograničenja ovog pregleda

Kvaliteta dokaza za učinkovitost dostupnih liječenja za perzistentnu fibrilaciju atrija i undulaciju atrija procijenjena je kao srednja do visoka. Kvaliteta dokaza za neke mogućnosti liječenja paroksizmalne fibrilacije atrija bila je niža.

Nema dovoljno dostupnih podataka o kvaliteti života, a podaci o duljini boravka u bolnici bili su ograničeni. Rizik od moždanog udara ili smrti bio je vrlo nizak.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do veljače 2023. godine.