Ključne poruke

• U usporedbi s prirodnim tkivom, popravak pomoću transvaginalne mrežice vjerojatno smanjuje (1) broj žena koje su svjesne prolapsa (tj. mogu vidjeti ili osjetiti izbočinu ili nešto što ispada u području vagine) od 6 mjeseci do 7 godina nakon operacije i (2) broj žena koje trebaju ponovnu operaciju zbog prolapsa. Međutim, postupci s transvaginalnom mrežicom vjerojatno uzrokuju više ozljeda mokraćnog mjehura i novih simptoma inkontinencije (nenamjerno curenje mokraće).

• Čini se da nema koristi od primjene apsorbirajućih mrežica ili bioloških transplantata u odnosu na popravak prirodnog tkiva. Nema dovoljno podataka za donošenje zaključaka kada se uspoređuju transvaginalne trajne mrežice s biološkim transplantatima.

Uvod

Prolaps zdjeličnih organa odnosi se na spuštanje organa male zdjelice (maternice, mokraćnog mjehura, crijeva) uz vaginalni zid, što uzrokuje neugodan osjećaj kvržice ili izbočine koja se može vidjeti pri pregledu. To je uobičajeno stanje koje pogađa do 50% žena koje su rodile.

Tradicionalna metoda kirurškog liječenja vaginalnog prolapsa, nazvana 'popravak prirodnog tkiva', koristi vlastito tkivo pacijentice i šavove. Povezana je s visokom stopom ponovnog prolapsa. Smatra se da ugradnja transvaginalnih transplantata, koji su izrađeni od trajne ili apsorbirajuće mrežice (od polipropilena, medicinske plastike) ili biološkog materijala (dobivenog od životinja ili darivatelja ljudskih organa), može poboljšati ishode kirurškog liječenja prolapsa.

Mnoge zemlje (uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, Irsku, Australiju, Novi Zeland, Sjedinjene Američke Države i Kanadu) zabranile su uporabu transvaginalne mrežice zbog visokih stopa komplikacija. Međutim, i dalje se koristi kao mogućnost liječenja u drugim zemljama, uključujući neke europske i azijske zemlje.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati je li neka metoda popravka prolapsa (popravak prirodnog tkiva, transvaginalni popravak trajnom mrežicom, transvaginalni popravak transplantatom) bolja od druge. Također je proučavano postojanje povezanih štetnih (neželjenih) učinaka svake metode popravka prolapsa. Ovo je obnovljena verzija Cochraneovog sustavnog pregleda objavljenog 2016. godine.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretraživana su istraživanja koja su uspoređivala bilo koju vrstu popravka transvaginalnim transplantatom s bilo kojim drugim transvaginalnim popravkom (tradicionalni popravak prirodnog tkiva šavovima ili popravak s transplantatima) za liječenje vaginalnog prolapsa (prvo pojavljivanje ili ponovljeno). Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja.

Ključni rezultati

Uključeno je 51 istraživanje u kojem je sudjelovalo 7846 žena. Istraživanja su provedena u 19 zemalja širom svijeta. Dob žena koje su imale operaciju kretala se od 39 do 91 godine. Većina je rodila dvoje do troje djece. Sve trajne mrežice bile su izrađene od polipropilena, osim u jednom istraživanju u kojem je korišten politetrafluoretilen, poznat pod trgovačkim nazivom Teflon.

Ključni rezultati

U usporedbi s popravkom prirodnog tkiva, transvaginalni popravak trajnom mrežicom:

• vjerojatno smanjuje broj žena koje su svjesne (tj. imaju simptome) prolapsa u razdoblju od 6 mjeseci do 7 godina nakon operacije,

• vjerojatno smanjuje broj žena koje trebaju ponovnu operaciju upravo zbog prolapsa,

• može dovesti do više stope ponovnih operacija zbog prolapsa, inkontinencije ili erozije mrežice (kada mrežica strši kroz kirurški rez i prodire u rodnicu) kada se ti ishodi razmatraju zajedno. Ako 7,1% žena koje se podvrgavaju popravku prirodnog tkiva zahtijeva ponovni kirurški zahvat, između 7,6% i 16% žena trebat će ponovnu operaciju nakon transvaginalnog popravka trajnom mrežicom.

• vjerojatno uzrokuje više ozljeda mokraćnog mjehura i novih problema s inkontinencijom.

Najčešći razlog zbog kojeg žene uklanjaju trajne mrežaste implantate jest bol, a ne erozija mrežice. Samo je jedno istraživanje u ovom sustavnom pregledu izvijestilo o ženama kojima je uklonjena mrežica zbog boli.

Zaključeno je da, iako upotreba transvaginalne trajne mrežice nije preporučena u većini slučajeva, mogu postojati pojedinačne situacije u kojima bi žene mogle imati koristi od ove kirurške metode zbog svojih posebnih zdravstvenih i tjelesnih stanja. U takvim slučajevima transvaginalna trajna mrežica treba se primjenjivati u skladu s nacionalnim tijelima koja reguliraju medicinske uređaje i lokalnim etičkim povjerenstvima.

Zaključci su uvelike isti kao u verziji ovog sustavnog pregleda iz 2016. godine. Veće je povjerenje u neke rezultate jer je u analizirana istraživanja bilo uključeno više žena.

Ograničenja ovog pregleda

Sveukupno, kvaliteta dokaza bila je uglavnom umjerena (od vrlo niske do umjerene). Glavna ograničenja bila su nedostatno opisane metode istraživanja, nedosljednost u izvještavanju i varijabilnost ishoda.

Datum pretraživanja dokaza

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do ožujka 2022. godine.