Istraživačko pitanje

Pacijenti s kroničnim zatajenjem bubrega (KZB) imaju povećan rizik od atrijske fibrilacije (AF), što često može dovesti do moždanog udara ili sustavne embolije. U klasičnoj terapiji za prevenciju AF koristi se prilagođena doza varfarina, no to može povećati rizik od krvarenja, zbog čega je potrebno redovito praćenje terapije. Nedavno su razvijeni direktni oralni antikoagulansi (DOAC) kao druga mogućnost u odnosu na varfarin. U ovom Cochraneovom sustavnom pregledu literature analizirali smo dokaze o direktnim oralnim antikoagulansima u usporedbi s varfarinom u prevenciji pojave moždanog udara i sustavne embolije kod pacijenata koji imaju AF i KZB.

Kako je provedeno istraživanje?

U literaturi smo sustavni pretraživanjem pronašli pet studija koje su uspoređivale učinke DOAC-a (apiksabana, dabigatrana, edoksabana i rivaroksabana) i prilagođene doze varfarina. Ukupno 12.545 ispitanika iz tih pet studija imalo je nevalvularnu atrijsku fibrilaciju i umjereno bubrežno zatajenje, odnosno insuficijenciju. Studije su prikazale podatke za sve složene ishode kojima su istraživači mjerili moždane udare i sustavne embolije kao glavne rezultate učinkovitosti, a uz to i pojavu većih krvarenja kao glavnih rezultata o sigurnosti lijekova. Prosječno vrijeme praćenja kretalo se od 1,8 do 2,8 godina. Ovaj sustavni pregled uključuje istraživanja objavljena do kolovoza 2017.

Rezultati istraživanja

U usporedbi s varfarinom, DOAC su najvjerojatnije smanjili pojavnost moždanog udara i sustavne embolije kao primarnih ishoda učinkovitosti. Nadalje, u usporedbi s varfarinom, moguće je da su DOAC neznatno smanjili pojavnost većih krvarenja kao primarnih sigurnosnih ishoda.

Zaključci

Ovaj sustavni pregled literature je pokazao da su kod atrijske fibrilacije pacijenata s kroničnim zatajenjem bubrega direktni oralni antikoagulansi jednako učinkoviti kao varfarin u sprečavanju pojave moždanog udara i sustavne embolije, bez povećanja javljanja većih krvarenja. Kvaliteta dokaza je bila umjerena za glavne rezultate učinkovitosti zbog problema vezanih za nepreciznost rezultata; kvaliteta dokaza bila je niska za glavne rezultate o sigurnosti sigurnosti zbog nedosljednosti i nepreciznosti podataka. Rezultati koje smo pronašli poglavito se odnose na pacijente sa stadijem 3 KZB, budući da nismo mogli procijeniti pacijente sa stadijem 4 ili 5 KZB.