Dosadašnje spoznaje

Epilepsija je neurološka bolest koju obilježava nevoljna aktivnost mozga, a ispoljava se grčevima. Osobe s novodijagnosticiranom epilepsijom često imaju psihološke (primjerice simptomi depresije ili anksiozonosti) i neuropsihološke (poremećaji pamćenja ili razmišljanja) poteškoće. Postoji malo istraživanja o mjerama za ublažavanje ovih poteškoća u osoba s novodijagnosticiranom epilepsijom. Pregledani su postojeći dokazi o mogućim učincima neuropsiholoških i psiholoških terapija za te pacijente.

Značajke istraživanja

Dokazi u ovom Cochrane sustavnom pregledu odnose se na studije objavljene do 30. lipnja 2015. godine. Nađene su dvije studije koje su ispitivale učinkovitost psiholoških mjera za depresiju i simptome anksioznosti u osoba s novodijagnosticiranom epilepsijom. U jednoj studiji je uspoređen učinak standardnog liječenja u odnosu na standardno uz dva 20-minutna savjetovanja u razmaku od 3 mjeseca s odgovarajuće obrazovanom medicinskom sestrom. Provedeno je u 90 osoba s novodijagnosticiranom epilepsijom.

Druga studija je procijenila učinak kognitivno-bihevioralne terapije. Ovaj pristup je usmjeren na negativne misli bolesnika zajedno s bihevioralnim mjerama, a što su postupno izlaganje situacijama koje izazivaju anksioznost. Sastojao se od 12 skupnih terapija u trajanju od 6 mjeseci u usporedbi s istim brojem terapija bez kognitivno-bihevioralnih mjera. U oba istraživanja je standardno liječenje smatrano kontrolnim.

Nisu nađene studije ispitivanja neuropsiholoških mjera za poteškoće pamćenja i razmišljanja.

Ključni rezultati

Dva su ključna rezultata ovih studija. Kognitivno-bihevioralne mjere su učinkovitije u odnosu na standardni pristup u smanjenju bolesnikove procjene depresije. Više vremena provedeno sa stručnim medicinskim djelatnikom je poboljšalo znanje bolesnika o epilepsiji.

Kvaliteta dokaza

Mjere koje su istražene u jednoj studiji odnosile su se na rezultate u omladine (13 - 19 godina) i stoga je te rezultate teško prenositi na odrasle osobe. U drugoj studiji je pristup bio individualan i podložan utjecaju pojedinca. Stoga je teško ustanoviti učinkovitost analiziranih mjera. Nije u potpunosti jasan sadržaj primijenjenih mjera liječenja. Sveukupno u ovom pregledu je bilo premalo podataka za procjenu učinkovitosti psiholoških i neuropsiholoških mjera kod epilepsije, te nije moguće donositi zaključke.