Istraživačko pitanje

Dijagnostička točnost endoskopskog ultrazvuka za procjenu stupnja proširenosti karcinoma želuca predmet je brojnih rasprava. Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda je prikupiti sve dostupne dokaze iz literature te izračunati koliko je dobar endoskopski ultrazvuk za procjenu proširenosti karcinoma želuca.

Dosadašnje spoznaje

Endoskopski ultrazvuk je dijagnostička pretraga koja se koristi za procjenjivanje koliko je proširen (stupanj) karcinom želuca prije kirurškog zahvata. Za pretragu se koristi uređaj endoskop u kombinaciji s ultrazvukom koji može snimati stijenku želuca i prikazati različite slojeve želuca. Promjene u normalnom ultrazvučnom uzorku koje nastaju zbog rasta tumora mogu se koristiti za procjenu proširenosti karcinoma u stijenci želuca (T-stupanj) i procjenu je li se karcinom proširio na limfne čvorove povezane sa želucom (N-stupanj). Budući je točno određivanje stupnja proširenosti karcinoma iznimno važno liječnicima da bi prilagodili liječenje pojedinom bolesniku, važno je imati točne informacije o preciznosti dijagnostičkih metoda koje se koriste za određivanje stupnja karcinoma.

Značajke istraživanja

Napravljena je statistička analiza zvana meta-analiza prema najnovijim metodama za procjenu dijagnostičke točnosti. Literatura je zadnji put pretražena u siječnju 2015. godine. U sustavni pregled je uključeno 66 studija s ukupno 7747 ispitanika.

Ključni rezultati

Utvrđeno je da endoskopski ultrazvuk može razlikovati površne (T1-T2) i uznapredovale (T3-T4) primarne tumore s osjetljivošću i specifičnošću većom od 85%. Jednaku razinu dijagnostičke točnosti ta pretraga ima za razlikovanje između T1 i T2 stupnja površinskih tumora. Međutim, dijagnostička točnost endoskopskog ultrazvuka je lošija kad se radi o razlikovanju između različitih vrsta ranih tumora (T1a naspram T1b) i između tumora kod kojih jesu ili nisu zahvaćeni limfni čvorovi.

Kvaliteta dokaza

Zaključno, endoskopski ultrazvuk liječnicima može dati neke korisne informacije o stupnju karcinoma želuca. Međutim, u svjetlu varijabilnosti rezultata koja je opisana u međunarodnoj medicinskoj literaturi, treba imati na umu i ograničenja pretrage kako bi se njen dijagnostički potencijal najbolje iskoristio. Na koncu, potrebno je više istraživanja kako bi se procijenilo da li neka tehnička poboljšanja i kombinacija s drugim pretragama za određivanje stupnja tumora mogu povećati našu mogućnost da točno procijenimo stupanj bolesti i na taj način poboljšamo liječenje bolesnika.