Ključne poruke

Ovaj sustavni pregled nije pronašao dokaze koji bi ukazivali na to da je kolaborativna skrb učinkovitija od standardne skrbi u srednjoročnom razdoblju (nakon 12 mjeseci) kada se promatra kvaliteta života, mentalno stanje i psihijatrijski prijemi.

Nisu zabilježene razlike u kvaliteti života, mentalnom stanju ili prijemima u psihijatrijsku bolnicu nakon 12 mjeseci. Jedno je istraživanje pokazalo poboljšanje invaliditeta nakon 12 mjeseci. Invaliditet je korišten kao indirektni pokazatelj koliko dobro ljudi funkcioniraju u svojim životima, u smislu svojih društvenih uloga i aktivnosti.

Većina uključenih istraživanja nije zadovoljila strogu definiciju kolaborativne skrbi (ono što nazivamo kolaborativnom skrbi tipa A) te su postojale velike varijacije u pruženim intervencijama. Nadalje, većina dokaza bila je niske ili vrlo niske pouzdanosti.

Uvod

Teška duševna bolest odnosi se na osobe sa psihičkim problemima koji mogu biti izazovni do razine koja utječe na njihovu sposobnost da se uključe u svakodnevne aktivnosti. Shizofrenija, bipolarni poremećaj i neorganska psihoza primjeri su teških duševnih bolesti.

Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda

Cilj ovog pregleda bio je procijeniti učinkovitost kolaborativne skrbi u usporedbi sa standardnom ili uobičajenom skrbi.

Dosadašnje spoznaje

Kolaborativna skrb ima za cilj poboljšati fizičko i mentalno zdravlje ljudi koji se suočavaju s dugotrajnim zdravstvenim poteškoćama. Sve se definicije slažu da je nužno razviti bliže radne odnose i bolju komunikaciju između primarne zdravstvene skrbi (liječnika opće prakse i medicinskih sestara) i specijalističke zdravstvene skrbi (kao što su timovi za mentalno zdravlje u zajednici, uključujući psihijatre i psihologe). Postoje različiti načini na koje se to može postići, zbog čega je kolaborativna skrb složena. Očekuje se da će bolja suradnja između službi omogućiti osobi s teškom duševnom bolešću bolju skrb u zajednici, koja je često manje stigmatizirana i stigmatizirajuća okolina od bolnice. To je važno jer se oko 31% ljudi s teškim duševnim bolestima koji žive u Ujedinjenom Kraljevstvu pregledava samo unutar primarne zdravstvene zaštite.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Elektroničke baze podataka pretražene su 2020. i 2021. godine u potrazi za ispitivanjima na temu kolaborativne skrbi. Primarni ishodi od interesa bili su kvaliteta života, mentalno zdravlje i prijem u bolnicu. U ovaj je pregled uključeno osam istraživanja. Ovo je obnovljena verzija Cochrane sustavnog pregleda objavljenog 2013. godine, a koji je uključivao samo jedno istraživanje. Nova se verzija temelji na novim pretraživanjima literature koja su identificirala dodatnih sedam istraživanja.

Ključni rezultati

Nisu zabilježene razlike u kvaliteti života, mentalnom stanju ili prijemima u psihijatrijsku bolnicu nakon 12 mjeseci. Jedno je istraživanje pokazalo poboljšanje invaliditeta nakon 12 mjeseci. Invaliditet je korišten kao indirektni pokazatelj koliko dobro ljudi funkcioniraju u svojim životima, u smislu svojih društvenih uloga i aktivnosti.

Iako su subjektivni oporavak, iskustvo i zadovoljstvo pruženom skrbi bili ishodi koje su oni s trajnim problemima duševnog zdravlja istaknuli kao važne, nijedno od uključenih istraživanja to nije mjerilo.

Ograničenja ovog pregleda

Pouzdanost ovih rezultate je niska zbog upitne sigurnosti dokaza. Većina uključenih istraživanja nije zadovoljila strogu definiciju kolaborativne skrbi (ono što nazivamo kolaborativnom skrbi tipa A) te su postojale velike varijacije u pruženim intervencijama. Nadalje, većina dokaza bila je niske ili vrlo niske pouzdanosti. Potrebno je više istraživanja kako bi se utvrdilo je li kolaborativna skrb dobra za osobe s dijagnozom teške duševne bolesti u smislu kliničkih ishoda ili pomoći ljudima da se osjećaju bolje, kao i njezina isplativost. Potrebno je više visokokvalitetnih randomiziranih kontroliranih ispitivanja s jasnim fokusom na procjenu ishoda izravno povezanih s kolaborativnom skrbi. Ovo područje može imati koristi i od istraživanja mješovitih metoda te kvalitativnih istraživanja kako bi se bolje razumjelo na koji se način kolaborativna skrb može najučinkovitije pružati. Nijedno istraživanje nije mjerilo štetne učinke kolaborativne skrbi.

Izvorni laički sažetak napisao je Ben Gray, a za obnovljenu verziju pregleda prilagodio ga je John Gibson. Obojica se bave istraživanjem korištenja usluga.