Uvod
Demencija je pojam kojim se opisuje skupina bolesti, koje se obično razvijaju u kasnijoj životnoj dobi, a kod kojih dolazi do pogoršanja sposobnosti osobe da razmišlja, pamti, komunicira i samostalno obavlja svakodnevne aktivnosti. Može je uzrokovati nekoliko različitih bolesti mozga, ali najčešći je oblik demencija uzrokovana Alzheimerovom bolešću. Trenutačno ne postoji oblik liječenja koji može spriječiti demenciju ili zaustaviti njezino napredovanje, ali postoje dvije skupine lijekova – inhibitori kolinesteraze (donepezil, rivastigmin i galantamin) i memantin - koji su odobreni i često se propisuju za liječenje nekih simptoma. Upotrebljavaju se uglavnom za demenciju uzrokovanu Alzheimerovom bolešću, ali ponekad i za druge vrste demencije. Većina ispitivanja u kojima su proučavani učinci tih lijekova bila su prilično kratka (obično šest mjeseci) iako demencija obično traje godinama. Lijekovi mogu izazvati neželjene nuspojave kod nekih osoba. Nije sigurno kakvi su njihovi dugoročni učinci i koliko su korisni kod teške demencije, a različite države daju različite preporuke. Stoga liječnicima i pacijentima može biti teško odlučiti treba li i kada prekinuti uzimanje tih lijekova nakon što su ih već počeli uzimati.
Cilj Cochraneovog sustavnog pregleda
Cilj ovog sustavnog pregleda bio je sažeti najbolje dokaze o tome je li prekid uzimanja inhibitora kolinesteraze ili memantina koristan ili štetan za osobe s demencijom koje su ih uzimale najmanje dva mjeseca.
Kako je proveden ovaj sustavni pregled?
U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do listopada 2020. godine. Pretražena su ispitivanja koja su: uključila osobe s demencijom koje su uzimale inhibitor kolinesteraze ili memantin ili oba lijeka; nasumično ih podijelila u skupinu ispitanika koja je nastavila liječenje i skupinu ispitanika koja je prekinula liječenje; te usporedila što se dogodilo u objema skupinama.
Ključni rezultati
Pronađeno je sedam ispitivanja (759 ispitanika) koja su uključena u sustavni pregled. Svi su ispitanici imali demenciju uzrokovanu Alzheimerovom bolešću, ali u nekim ispitivanjima bolest je bila blaga do umjerena, a u drugima umjerena do teška ili vrlo teška. U šest ispitivanja istraživali su se učinci prestanka uzimanja inhibitora kolinesteraze, a u jednom ispitivanju istraživao se prestanak uzimanja inhibitora kolinesteraze (točnije, donepezila) ili memantina. Odlučeno je da se njegovi rezultati neće objediniti s rezultatima ostalih šest ispitivanja. Učinci su mjereni tijekom različitih vremenskih razdoblja u različitim ispitivanjima. Učinci su odvojeno promatrani u prva 2 mjeseca (kratkoročno), između 3 i 11 mjeseci (srednjoročno) i nakon godinu dana ili više (dugoročno).
Kada su promatrani učinci na sposobnosti razmišljanja i pamćenje, utvrđeno je da, u usporedbi s prekidom liječenja, nastavak liječenja inhibitorom kolinesteraze može biti koristan kratkoročno i srednjoročno te je vjerojatno koristan dugoročno. Što se tiče sposobnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti, kratkoročni učinak može biti mali ili nikakav, a srednjoročni je učinak vrlo neizvjestan, ali vjerojatno postoji korist od nastavka liječenja tijekom duljeg razdoblja. Kod problema s raspoloženjem i ponašanjem nastavak liječenja može biti koristan kratkoročno i srednjoročno, ali ne i dugoročno. Nisu pronađeni jasni dokazi o učincima prestanka uzimanja tih lijekova na tjelesno zdravlje ispitanika ili rizik od smrti. Bilo je vrlo malo dokaza o učincima na kvalitetu života ili na vjerojatnost preseljenja u dom za starije i nemoćne. Nije bilo dovoljno dokaza da bi se utvrdilo razlikuju li se rezultati ovisno o težini demencije.
Pouzdanost rezultata kretala se od umjerene do vrlo niske, uglavnom zbog malog broja ispitivanja i ispitanika, nekih problema s načinom provođenja ispitivanja i nepreciznih statističkih rezultata.
Zaključci
Unatoč nesigurnosti rezultata, većina dokaza ukazivala je na koristi nastavka liječenja inhibitorima kolinesteraze. Nije bilo dokaza o drugim vrstama demencije osim one uzrokovane Alzheimerovom bolešću, a nije bilo moguće donijeti konkretne zaključke o nastavku ili prekidu liječenja u različitim stadijima bolesti. Nije pronađeno nijedno ispitivanje u kojem je istraživan samo prekid uzimanja memantina.
Navedeni rezultati mogu pomoći pacijentima i njihovim liječnicima u donošenju odluke o tome hoće li nastaviti liječenje ili ne, iako su važni i drugi čimbenici, poput nuspojava kod pojedinog pacijenta i njegovih želja.
Hrvatski Cochrane. Prevela: Ivana Vuković. Ovaj sažetak preveden je u okviru volonterskog projekta prevođenja Cochrane sažetaka. Uključite se u projekt i pomozite nam u prevođenju brojnih preostalih Cochrane sažetaka koji su još uvijek dostupni samo na engleskom jeziku. Kontakt: cochrane_croatia@mefst.hr
Ovaj Cochraneov sustavni pregled izvorno je napravljen na engleskom jeziku. Točnost prijevoda odgovornost je prevoditeljskog tima koji ga izrađuje. Prijevod je izrađen s pažnjom i slijedi standardne postupke kako bi se osigurala kontrola kvalitete. Međutim, u slučaju nepodudarnosti, netočnih ili neprimjerenih prijevoda, prednost ima izvorna verzija na engleskom jeziku.
