Zašto je ovo pitanje važno?

Kritična ishemija ekstremiteta ili kritična ishemija koja prijeti donjim ekstremitetima javlja se kada je protok krvi u nogama smanjen zbog pogoršanja bolesti perifernih arterija. U početku pacijenti osjećaju grčevite bolove u nogama koji ograničavaju hodanje (poznato kao intermitentna klaudikacija), ali s vremenom pacijenti osjećaju ozbiljne simptome koji uključuju bol u mirovanju, ulceraciju nogu i gangrenu. Dostupne mogućnosti liječenja su jako ograničene kada bolest dođe u tu fazu, pogotovo kada revaskularizacija kirurškim putem ili kateterom (postupak za ponovno uspostavljanje protoka krvi u začepljenim arterijama ili venama) nije opcija. Većini takvih pacijenata će se morati amputirati zahvaćeni ekstremitet. Primjena mononuklearne stanične terapije (korištenjem pacijentovih stanica) nudi mogućnost alternativnog liječenja pacijenata opskrbom stanica koje bi mogle potaknuti stvaranje stabilnih kapilarnih žila za poboljšanje protoka krvi u zahvaćenom ekstremitetu. Te se stanice mogu dobiti iz koštane srži. Pročišćavaju se u laboratoriju i ubrizgavaju u veliki mišić na stražnjoj strani potkoljenice.

Što smo pronašli?

Tražili smo randomizirana kontrolirana ispitivanja (istraživanje u kojem su sudionici nasumično raspoređeni u jednu od dvije skupine za liječenje) koja su uspoređivala liječenje pomoću odabranih stanica koštane srži s izostankom intervencije, konvencionalnom konzervativnom terapijom ili placebom (lažno liječenje). Pronašli smo četiri istraživanja s ukupno 176 sudionika koji su ispitivali sigurnost i učinkovitost ovog liječenja. Istraživanja su uspoređivala staničnu terapiju s različitim kontrolama. Naša analiza je pokazala da nema jasnog učinka stanične terapije na smrtnost iz bilo kojeg uzroka. Istraživanja su mjerila bol na različite načine i nisu objavila sve informacije tako da nismo mogli objediniti podatke. Pojedinačno, tri istraživanja nisu pronašla nikakvu razliku u smanjenju boli između terapijske i kontrolne skupine. Jedno istraživanje pokazalo je da se bol više smanjila u skupini na staničnoj terapiji nego u skupini na kontrolnoj terapiji. Objedinjavanje podataka iz sva četiri istraživanja pokazalo je da bi stanična terapija mogla smanjiti broj amputacija, ali oko tog rezultata nismo posve sigurni jer nije bilo koristi kada smo ponovili analizu nakon što smo isključili podatke iz istraživanja oko kojih je postojala zabrinutost. Tri istraživanja objavila su da nema poboljšanja u brahijalnom indeksu gležnja (mjerenje protoka krvi u nozi) dok je jedno istraživanje objavilo veće poboljšanje u brahijalnom indeksu gležnja u skupini na staničnoj terapiji u usporedbi sa skupinom na kontrolnoj terapiji. Nisu primijećena poboljšanja u bezbolnom hodanju između skupina. Nije uočena jasna razlika u nuspojavama između skupina.

Pouzdanost dokaza

Pouzdanost dokaza je vrlo niska zbog upitnog načina provođenja istraživanja. Četiri uključena istraživanja razlikovala su se jedno od drugog u načinu mjerenja učinka u različitim vremenskim točkama, u korištenju različitih kontrola, bio je sveukupno mali broj događaja i sudionika i postojale su razlike u rezultatima pojedinih istraživanja.