Žene nisu uvijek u mogućnosti dojiti nakon poroda. Mogući razlozi su smrt djeteta ili usvajanje djeteta, bolest majke, ili neki drugi razlozi vezani za dobrobit majke ili djeteta. HIV-pozitivne majke, pogotovo one koje nisu na antiretrovirusnoj terapiji u trudnoći, izbjegavaju dojenje da ne bi prenijele virus na svoje dijete. Neke majke ne doje zbog osobnih ili društvenih razloga. Bez sisanja, stvaranje mlijeka (laktacija) samo po sebi, postupno prestaje. U međuvremenu, žene mogu doživjeti zastoj mlijeka u dojkama, curenje mlijeka, nelagodu pa čak i bol. Liječnici mogu prepisati lijekove za potiskivanje laktacije i smanjenja ovih simptoma. Metode bez lijekova uključuju: zamatanje dojki ili nošenje čvrstog grudnjaka, primjena infracrvene lampe, ograničenja unosa tekućine i hrane, vanjska primjena cvijeta jasmina i hladnih obloga. Lijekovi uključuju preparate estrogena i bromokriptin, koji smanjuju razinu prolaktina. Međutim uz njihovu upotrebu se veže povećani rizik od stvaranja ugrušaka, moždanog udara i srčanog udara.

Dokazi o djelotvornosti terapija za potiskivanje laktacije su ograničeni. Pretraživanjem literature pronašli smo 62 kontrolirana pokusa koja su randomizirala 6428 žena u intervencijsku skupinu, skupinu bez terapije i skupinu s drugom terapijom. Dvadeset i dva istraživanja nisu pridonijela podatke zajedničkoj statističkoj analizi (metaanalizi). Općenito govoreći, istraživanja su ograničene kvalitete i rađena su na zdravim ženama koje nisu htjele dojiti iz osobnih razloga u industrijaliziranim zemljama prije 1980. godine. Polovina istraživanja odnosila su se na upotrebu bromokriptina. Dva istraživanja (107 žena) su pronašla da je davanje bromokriptina bilo učinkovito u potiskivanju laktacije tijekom prvog tjedna po porodu u usporedbi s nedavanjem bilo kakve terapije. Kod jedanaest istraživanja u kojima su korišteni preparati estrogena (diethylstilbestrol, quinestrol, chlorotrianisene, hexestrol) također je uočeno potiskivanje stvaranja mlijeka. Kombinacija testosterona i estrogena je također dovela do potiskivanja laktacije u tri istraživanja (436 žena). Drugi farmakološki pripravci (clomiphene, tamoxifen, prostaglandini, pyridoxine, oxytocin, L-dopa and homeopatski preparati) su ispitivani u malim, pojedinačnim istraživanjima. Općenito, nuspojave su slabo opisane, ali u onim studijima u kojima su spominjani, tromboembolija nije uočena kao nuspojava liječenja. Većina ispitivanih lijekova nije više dostupna ili registrirana za supresiju laktacije. Niti jedno istraživanje nije usporedilo ne-farmakološku terapiju s odsustvom bilo kakve terapije niti je uzeta u obzir razina zadovoljstva majke ispitivanom terapijom.