Od ranih 1950-ih, glavni oblici liječenja za shizofreniju bili su lijekovi poput haloperidola i klorpromazina. Iako su učinkoviti u kontroli zvučnih halucinacija i fiksiranih, lažnih uvjerenja, ovi lijekovi imaju potencijalno onesposobljavajuće štetne učinke, poput tremora, ukočenosti i usporenog kretanja. Smatra se da novije generacije lijekova imaju manje ovakvih problema. To je posebno važno za starije ljude, za koje je vjerojatnije da će imati negativne učinke liječenja. Većina proizvođača preporučuje propisivanje smanjenih doza za starije osobe.

Ovaj sustavni pregled tražio je ispitivanja ovih lijekova za liječenje starijih osoba sa shizofrenijom. Pronađena su tri mala, kratka ispitivanja. Nisu dala puno korisnih informacija i zaista se nisu mogli izvući nikakvi čvrsti zaključci, osim da su takva istraživanja provediva i hitno potrebna.