Zašto je ovaj sustavni pregled važan?

Anorexia nervosa je ozbiljan mentalni poremećaj kod kojeg se javlja samoizgladnjivanje. U općoj populaciji se anoreksija tijekom cijelog života može pojaviti u čak do 5 od 100 žena. Otprilike jedna od 10 osoba s anoreksijom je muškarac. Psihološke terapije su glavni oblik liječenja i većina oboljelih se liječi izvanbolnički. Koristi se velik broj različitih oblika terapije, od dinamskih (kod kojih se istražuju problemi iz prošlosti) do vrlo direktivnih, kognitivno-bihevioralnih terapija (kod kojih se daje specifičan savjet te se od osobe traži bilježenje hranjenja). Važno je znati koja psihološka terapija će najvjerojatnije pomoći u oporavku oboljelih. Cilj ovog Cochrane sustavnog pregleda je ocijeniti pokazatelje učinka individualnih psiholoških terapija (terapije s jednom osobom nasuprot terapija s grupom) koje se održavaju u izvanbolničkom okruženju sa starijim adolescentima i odraslima s anoreksijom.

Koga bi mogao zanimati ovaj sustavni pregled?

Ovaj sustavni pregled literature zanimati će osobe koje pate od anoreksije, kao i osobe koje su uključene u skrb o njima.

Koja su istraživanja uključena u ovaj pregled?

Pretraženo je više baza podataka kako bi se pronašle studije sa slučajnim odabirom ispitanika (randomizirane studije) i individualnom psihološkom terapijom provedenom u izvanbolničkom okruženju sa starijim adolescentima i odraslima s anoreksijom (sudije objavljene do 16. srpnja 2014). Uključeno je 10 istraživanja sa ukupno 599 osoba s anoreksijom. Uključena istraživanja imaju određena ograničenja: broj sudionika je mali i često je veći dio sudionika odustao od sudjelovanja u istraživanju. Istraživači i osobe uključene u istraživanje obično su znali tko je u kojoj terapijskoj grupi, što je moglo utjecati na način izvještavanja o rezultatima. Istraživanja su koristila različite vrste psiholoških terapija.

Dokazi proizašli iz pregleda literature

Postoji određena količina dokaza vrlo niske kvalitete koji ukazuju da je osobama bolje kad primaju žarišnu psihodinamsku terapiju uspoređeno s uobičajenom terapijom ili izostankom terapije. Uz jednu iznimku, pronađena je mala razlika među specifičnim psihološkim terapijama. Većina terapija pokazala se prihvatljiva kao i drugi pristupi, osim savjeta o prehrani, koji su imali 100% stopu nezavršavanja u jednom malom istraživanju. Zbog rizika pristranosti i ograničenja studija te značajno malih uzoraka, ne može se izvući specifičan zaključak o efektima specifičnih individualnih psiholoških terapija anoreksije kod odraslih i starijih adolescenata.

Što bi sljedeće trebalo učiniti?

Potrebno je više velikih multicentričnih istraživanja sa slučajnim odabirom sudionika u najčešće korištenim psihološkim terapijama kod starijih adolescenata i odraslih s anorexiom nervosom.