Pitanje sustavnog pregleda

Procijeniti korisne i štetne učinke lijekova za osobe s emocionalnom preosjetljivošću nakon preboljelog moždanog udara.

Dosadašnje spoznaje

Emocionalna preosjetljivost često se javlja nakon moždanog udara. To znači da osoba ima poteškoća u kontroliranju vlastitog emocionalnog ponašanja. Osobe koje su preživjele moždani udar mogu početi plakati ili, što je rjeđe, smijati se bez posebnog razloga. To je uznemirujuće za njih, ali i za njihove njegovatelje. Antidepresivi, koji su učinkoviti u depresivnih osoba, mogli bi biti učinkoviti i u liječenju emocionalne preosjetljivosti nakon moždanog udara. Međutim, jako je malo randomiziranih kontroliranih istraživanja u tom području. (Randomizirana su kontrolirana istraživanja ona u kojima se sudionici raspoređuju nasumično u dvije ili više skupina. To je najbolji način da se osigura sličnost među skupinama, a da istraživači i sudionici ne znaju tko pripada kojoj skupini.)

Razdoblje pretraživanja literature

U ovaj su sustavni pregled uključena istraživanja provedena do 26. svibnja 2022. godine.

Značajke istraživanja

Uključili smo sedam randomiziranih kontroliranih istraživanja koja su obuhvatila 239 osoba s emocionalnom preosjetljivošću, a koja su istraživala upotrebu antidepresiva za liječenje emocionalne preosjetljivosti. Broj osoba uključenih u svako pojedino istraživanje bio je između 10 do 92 osobe. Srednja je dob bila u rasponu od 57,8 do 73 godine. Istraživanja su provedena u Europi (Ujedinjeno Kraljevstvo: 1; Danska: 1; Škotska: 1; i Švedska: 1); Aziji (Južna Koreja: 1; i Japan: 1); i u SAD-u (1).

Ključni rezultati

Nismo pronašli nijedno novo istraživanje koje bi uvrstili u sustavni pregled nakon dodatne pretrage. U sustavni smo pregled uključili sedam istraživanja koja su obuhvatila 239 osoba. Međutim, dva od njih nisu bila dostupna u formatu prikladnom za analizu te su izostavljena. Dakle, u sustavni smo pregled uključili pet istraživanja koja su obuhvatila 213 osoba. Nejasno je jesu li antidepresivi imali utjecaja na smanjenje količine emocionalnih izljeva, plačljivosti i nekontroliranog smijanja i plakanja za barem 50%. Nisu imali utjecaja na labilnost (učestalost promjena raspoloženja) i na stav kliničara o tome je li došlo do poboljšanja u usporedbi s placebom. Nijedno istraživanje drugih vrsta lijekova nije pronađeno. Šest je istraživanja pratilo smrtne slučajeve i nisu pronašli razlike između osoba koje su bile na antidepresivima i onih koje nisu bile.

Koja su ograničenja ovih dokaza?

Dokazi su umjerene do vrlo niske razine pouzdanosti i postoji mogućnost da se rezultati daljnjih istraživanja razlikuju od rezultata ovog sustavnoga pregleda. Pouzdanost dokaza je ograničena jer su uključena istraživanja bila opsegom mala i nije bilo dosljednosti u načinu mjerenja emocionalne preosjetljivosti među njima.

Zaključak

Nejasno je smanjuju li antidepresivi učestalost izljeva plača i smijeha. Potrebno je više istraživanja sa sustavnim procjenama i bilježenjem nepoželjnih i štetnih učinaka liječenja kako bi se osiguralo da korisni učinci antidepresiva nadmašuju njihove rizike.