Poslije zamjene srčanog zaliska, oralni antikoagulacijski lijekovi (lijekovi za razrjeđenje krvi) se često koriste za sprječavanje formiranja krvnog ugruška na zalisku. Ti krvni ugrušci mogu blokirati protok krvi kroz zalistak ili se otkinuti od podloge i izazvati moždani udar. Lijekovi za razrjeđenje krvi, kao što je kumadin, smanjuju rizik od pojave takvih ishoda, ali zahtijevaju pažljivo praćenje terapije. Lijekovi koji djeluju na trombocite, kao što je aspirin, sami nisu djelotvorni, ali mogu doprinijeti efikasnosti lijekova koji razrjeđuju krv. Ovaj obnovljeni Cochrane sustavni pregled literature koji je uključio 13 istraživanja ukazuje da su oralni antikoagulacijski lijek i antitrombocitni lijek učinkovitiji u usporedbi sa samim oralnim antikoagulacijskim lijekom. Dodavanje antitrombocitnog lijeka antikoagulacijskim lijekovima povećava rizik od krvarenja za oko 50%. Niske doze aspirina (manje od 100 miligrama dnevno) mogu biti povezane s najnižim rizikom od krvarenja. Međutim, općenito, kvaliteta uključenih istraživanja je slaba, što je vjerojatno odraz razdoblja kad je većina tih istraživanja provedena (1970-ih i 1980-ih godina kada je metodologija istraživanja bila lošija).