Istraživačko pitanje

Pregledali smo učinke različitih načina primjene glukoze kao prve pomoći u ljudi sa suspektnom ili simptomatskom hipoglikemijom.

Dosadašnje spoznaje

Hipoglikemija (snižena razina šećera u krvi) je često stanje kod ljudi s dijabetesom, ali se može javiti i kod drugih osoba uslijed neravnoteže u regulaciji šećera u krvi. Simptomi blage hipoglikemije su primjerice: drhtanje, vrtoglavica, znojenje ili nervoza. Prvu pomoć za ovo stanje pacijent može pružiti sam sebi, ali mu pomoć često pružaju obitelj ili prijatelji. Tablete s glukozom su se pokazale učinkovitije u liječenju simptoma hipoglikemije, u odnosu na prehrambene oblike šećera, poput soka, slatkiša ili sušenog voća. Glukoza se može davati oralno (gutanjem), ali se može davati i na unutrašnju sluznicu obraza (bukalna primjena), ispod jezika (sublingvalna primjena) ili rektalnim putem. U potonja tri načina primjene, glukoza se ne guta kao pri oralnoj primjeni.

Obilježja istraživanja

Pronađena su četiri istraživanja. Jedno istraživanje je bilo randomizirano (klinička ispitivanja u kojima su ispitanici nasumično raspodijeljeni u jednu od dvije ili više skupina) i uspoređivalo sublingvalnu primjenu glukoze u obliku stolnog šećera, s oralnom primjenom glukoze. U istraživanju je sudjelovalo 42 hipoglikemične djece, starosti od 1 do 15 godina. Dva nerandomizirana istraživanja uspoređivala su bukalnu primjenu glukoze s oralnom primjenom u 23 odrasla zdrava dobrovoljca koja su postila. Jedno randomizirano istraživanje uspoređivalo je dekstrozni gel i oralnu primjenu glukoze u 18 ispitanika s dijabetesom tipa 1 i hipoglikemijom.

Ključni rezultati

Primjena šećera pod jezik (sublingvalno) rezultirala je većim porastom razine glukoze u krvi nakon 20 minuta nego primjena šećera oralno. Međutim, ovi rezultati su nastali u posebnim uvjetima, kod djece s hipoglikemijom i simptomima malarije ili infekcije dišnih puteva. S druge strane, primjena glukoze bukalnim putem rezultirala je nižom razinom glukoze u plazmi u usporedbi s oralnim putem primjene. Za dekstrozni gel (unos glukoze je dijelom oralni, preko gutanja, a dijelom bukalni, preko sluznice obraza) nije pokazana jasna korist u usporedbi s oralnom primjenom glukoze (tablete ili otopine glukoze). Većina istraživanja nije opisala koliko je vremena trebalo za poboljšanje simptoma, ispravljanje hipoglikemije, vrijeme potrebno za ispravljanje hipoglikemije, neželjene događaje (nuspojave) i zakašnjelu terapiju.

Kvaliteta dokaza

Dokazi su vrlo niske razine kvalitete zbog ograničenja u dizajnu istraživanja, malom broju istraživanja i malom broju ispitanika, te zbog toga što je pola istraživanja provedeno na zdravim ispitanicima, umjesto na pacijentima sa karakterističnom hipoglikemijom.