Istraživačko pitanje: Skraćuje li adrenalin trajanje liječenja kisikom i potrebu za respiratornom pomoći u novorođenčadi s tranzitornom tahipnejom?

Dosadašnje spoznaje: Tranzitorna (prolazna) tahipneja (abnormalno brzo disanje) novorođenčadi obilježena je visokom frekvencijom disanja (više od 60 udisaja u minuti) i znacima respiratornog distresa (teško disanje); uobičajeno se pojavljuje unutar prva dva sata života novorođenčadi rođenih u 34.tjednu trudnoće ili nakon toga. Iako tranzitorna tahipneja u novorođenčadi obično prođe bez liječenja, povezana je sa sindromom sviranja u grudima (engl. wheezing) pri disanju u kasnijem djetinjstvu. Ideja o uporabi adrenalina za tranzitornu tahipneju novorođenčadi temelji se na istraživanjima koja pokazuju da lijekovi β-agonisti, među kojima je i adrenalin, mogu ubrzati stopu čišćenja tekućine iz alveola (male šupljine u plućima). Ovaj Cochrane sustavni pregled literature je opisao i kritički analizirao dostupne dokaze za učinkovitost adrenalina u liječenju tranzitorne tahipneje u novorođenčadi.

Obilježja uključenih istraživanja: Ppretraživanjem medicinske literature provedenom u ožujku 2016. godine pronašli smo i uključili jednu studiju, s dvadeset novorođenčadi, koja je usporedila adrenalin i placebo.

Rezultati: Adrenalin nije skratio trajanje liječenja kisikom, potrebu za pružanjem podrške disanju niti i jednu drugu relevantnu mjeru u liječenju novorođenčadi s tranzitornom tahipnejom.

Zaključak: Zbog malog broja novorođenčadi uključenih u jedinu pregledanu studiju, ovaj pregled literature nije našao dokaze ni za korist niti za štetnost adrenalina, a nije pružio ni konačan odgovor na postavljeno pitanje.