Istraživačko pitanje

Željeli smo saznati jesu li pacijenti liječeni makrolidnim antibiotikom iskusili više nuspojava od onih liječenih lažnim lijekom (eng. placebo).

Dosadašnje spoznaje

Makrolidni antibiotici su skupina antibiotika koji se obično koriste za liječenje akutnih i kroničnih infekcija. Četiri najčešće korištena makrolida su: azitromicin, klaritromicin, eritromicin i roksitromicin. Osobe koje uzimaju makrolidne antibiotike imaju rizik od pojave neželjenih reakcija poput mučnine, proljeva ili osipa.

Datum pretraživanja

Dokazi se odnose na literaturu dostupnu do svibnja 2018.

Obilježja istraživanja

Uključili smo 183 studije s ukupno 252 886 sudionika. Većina istraživanja provedena je u bolničkom okruženju. Azitromicin i eritromicin češće su proučavani od klaritromicina i roksitromicina. Većina studija (89%) izvijestila je o pojavi nekih nuspojava ili je barem navela da nisu primijećeni štetne nuspojave.

Izvor financiranja istraživanja

Framaceutske tvrtke osigurale su lijekove ili financijska sredstva (ili oboje) za 91 studiju. Za 59 studija nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi izvor financiranja.

Ključni rezultati

Pacijenti liječeni makrolidnim antibioticima češće su iskusili gastrointestinalne nuspojave poput mučnine, povraćanja, boli u trbuhu i proljeva u odnosu na pacijente koji su uzimali lažni lijek (eng. placebo).

Poremećaje okusa češće su iskusili pacijenti koji su uzimali makrolidne antibiotike, u odnosu na pacijente koji su uzimali lažni lijek (eng. placebo). S obzirom na to da je malo studija izvijestilo o navedenim nuspojavama, navedeni rezultati bi se trebali tumačiti s oprezom.

Gubitak sluha češće je prijavljen od pacijenata koji su uzimali makrolidne antibiotike, ali samo su 4 studije prijavile ovaj ishod.

Makrolidni antibiotici uzrokovali su smanjenje kašlja i manje infekcija dišnog sustava od lažnog lijeka (eng. placebo).

Nisu pronađeni dokazi da su makrolidni antibiotici uzrokovali više srčanih poremećaja, poremećaje jetre, infekcije krvi, kože i mekih tkiva, promjene jetrenih enzima, gubitak apetita, vrtoglavice, glavobolje, respiratorne simptome, svrbež ili osip nego lažni lijek (eng. placebo).

Nije identificirano više smrtnih slučajeva pacijenata liječenih makrolidnim antibioticima od pacijenata liječenih lažnim lijekom.

Informacije na temelju kojih bi mogli procijeniti imaju li pacijenti liječeni makrolidnim antibioticima veći rizik od razvoja otpornih bakterija, od pacijenata liječenih lažnim lijekom, bile su vrlo ograničene. Međutim,za razliku od osoba liječenih lažnim lijekom kod pacijenata liječenih makrolidnim antibioticima bakterije koje nisu reagirale na makrolidne antibiotike češće su identificirane odmah nakon liječenja. No nakon toga razlike u otpornosti bile su nedosljedne.

Kvaliteta dokaza

Kvaliteta dokaza bila je od vrlo niske (srčani poremećaji, promjena jetrenih enzima, poremećaji jetre), niske (bol u trbuhu, smrt, proljev, vrtoglavica, gubitak sluha, infekcije kože i mekih tkiva, poremećaj okusa, piskutanje) do umjerene ( gubitak apetita, infekcija krvi, kašalj, vrućica, glavobolja, svrbež, mučnina, osip, respiratorni simptomi, infekcije respiratornog trakta, povraćanje).