Istraživačko pitanje

U ovom Cochrane sustavnom pregledu literature analizirani su dokazi iz kliničkih pokusa u kojima je istraženo pomaže li ciljano liječenje na molekularnoj razini (vrsta terapije u kojoj se specifično tretiraju stanice raka) pacijentima koji boluju od kasnog stadija raka želuca.

Dosadašnje spoznaje

Zbog nedostatka kliničkih simptoma, mnogo se slučajeva raka želuca dijagnosticira u jako kasnom stadiju (stadiji III i IV) kada operativni zahvat više nije najbolja opcija. Učinkovitost kemoterapije i radioterapije na karcinom želuca u kasnom stadiju je dosta ograničena, što vodi manjoj stopi preživljavanja oboljelih (manje od jednog od pet ljudi preživi dulje od pet godina). Nedavna istraživanja došla su do spoznaje da bi ciljana molekularna terapija mogla produžiti životni vijek oboljelih od kasnog stadija raka želuca. Međutim, koristan terapijski učinak ove vrste terapije još uvijek je diskutabilan.

Obilježja uključenih istraživanja

Pretražene su baze podataka zaključno s prosincem 2015. godine u potrazi za randomiziranim kliničkim studijama (istraživanja u kojima su pacijenti nasumično podijeljeni u dvije ili više grupe) provedenima na odraslim osobama (stariji od 18 godina) i kojima je dijagnosticiran karcinom želuca u kasnom stadiju. Pronađeno je 11 studija (4014 sudionika) koje su zadovoljile zahtjeve i randomizirale (nasumično razvrstale) pacijente na način da primaju ili ciljanu terapiju u kombinaciji s kemoterapijom ili samo kemoterapiju.

Ključni rezultati

Moguće je da kombinacija kemoterapije i molekularno ciljane terapije ima mali učinak na preživljavanje i zaustavljanje daljnjeg razvoja bolesti u odnosu na samu kemoterapiju, ali dokazi za to su niske kvalitete. Takva terapija može povećati mogućnost smanjenja tumora (dokazi slabe kvalitete), ali nema zadovoljavajućih dokaza o tome koliko to može poboljšati kvalitetu života oboljelih (dokazi jako niske kvalitete). Vjerojatno dovodi do povećanog rizika od nuspojava i ozbiljnih nuspojava (dokazi srednje kvalitete).

Kvaliteta dokaza

Prikupljeni dokazi o preživljavanju su niske kvalitete, prvenstveno zbog tipa dizajna studija te zbog nedosljednosti rezultata individualnih studija. Predlaže se da se provedu nova, dobro organizirana klinička ispitivanja kako bi se poboljšali dostupni dokazi o ovoj problematici.