Dosadašnje spoznaje: Karcinom cerviksa (karcinom vrata maternice) drugi je najučestaliji karcinom žena diljem svijeta; svake godine zabilježi se 500.000 novih slučajeva, a od toga 273.000 smrtnih. Ženama koje žive u zemljama u razvoju karcinom vrata maternice bude dijagnosticiran u uznapredovalom stadiju zbog toga jer su u tim zemljama ograničeni programi otkrivanja karcinoma. U tim slučajevima najčešće karcinom vrata maternice više nije u fazi mogućeg izlječenja već se radi na ublažavanju simptoma u neizlječivih bolesnica, kao što je vaginalno krvarenje. Krvarenje zna biti toliko opsežno da može ugroziti život bolesnice. Zaustavljanje vaginalnog krvarenja je često težak izazov, pogotovo u zemljama u razvoju u kojima je pristup radioterapiji ograničen. Palijativna terapija bolesnice prilikom opsežnog vaginalnog krvarenja uključuje radiološke postupke (uporaba intervencijskih zraka kao vodiča za umetanje „čepova“ za blokadu žila koje krvlju opskrbljuju stanice raka) ili vaginalne gaze (umeću se u vaginu da bi upile krv i primijenile pritisak izravno na vrat grla maternice). Međutim, ti su postupci tek djelomično djelotvorni i često imaju neželjene popratne učinke (nuspojave). Vaginalna gaza se može umočiti u formalin koji služi kao fiksativ tkiva. Druge mogućnosti liječenja opsežnog vaginalnog krvarenja uključuju traneksamičnu kiselinu (lijek koji smanjuje krvarenje, a može se primijeniti na usta ili injekcijom) i radioterapiju (terapija rendgenskim zrakama visoke energije).

Istraživačko pitanje: Svrha ovog pregleda bila je usporedba svih vrsta liječenja - traneksamične kiseline, vaginalne gaze (sa ili bez formalina), te intervencijske radiologije, ili drugih intervencija, s radioterapijom (primjena rendgenskih zraka visoke energije kao mogućnost zbrinjavanja vaginalnog krvarenja u slučajevima karcinoma vrata maternice).

Ključni rezultati: Za izradu ovog Cochrane sustavnog pregleda autori su pregledali literaturu objavljenu od 1980. do veljače 2014. Nisu pronašli niti jednu randomiziranu kontroliranu studiju (kliničke studije u kojima se ispitanici slučajnim odabirom razvrstavaju u jednu ili više ispitivanih skupina). Zaključak je da, kada govorimo o zaustavljanju vaginalnog krvarenja u uznapredovalom stadiju karcinoma vrata maternice, nema dovoljno dokaza da su postupci kao traneksamična kiselina, vaginalne gaze (sa ili bez formalina), postupci intervencijske radiologije ili neka druga tehnika učinkoviti i sigurni kao što je to radioterapija (terapija zračenjem). Postoji potreba za provedbom kvalitetnih randomiziranih kontroliranih studija ili visoko-kvalitetnih nerandomiziranih usporednih studija da bi se utvrdila učinkovitost i sigurnost gore navedenih postupaka u usporedbi s radioterapijom kada govorimo o kontroli simptoma, kvaliteti života i nuspojavama u liječenju bolesnice s karcinomom vrata maternice.

Kvaliteta dokaza: Ni jedna studija nije ispunila kriterije uključenja u ovaj sustavni pregled literature tako da na ovu temu nema dokaza visoke kvalitete.