Istraživačko pitanje

Pregledani su dokazi o sigurnosti i učinkovitosti deksmedetomidina i klonidina (to su lijekovi iz skupine alfa-2 agonisti) za dugotrajnu sedaciju pri mehaničkoj ventilaciji u životno ugroženih bolesnika u jedinicama intenzivne njege.

Dosadašnje spoznaje

Sedacija je važan oblik liječenja u životno ugroženih bolesnika kojima treba mehanički potpomognuto disanje, budući da umanjuje anksioznost (zabrinutost) i stres te olakšava njegu. Neki uobičajeni sedativi, primjerice propofol, midazolam i loazepam, mogu sniziti krvni tlak, potisnuti disanje i odgoditi buđenje nakon dugotrajne infuzije. Također mogu produžiti potrebu za mehanički potpomognutim disanjem i hospitalizaciju. Deksmedetomidin i klonidin sediraju, ali omogućuju osoblju komunikaciju s bolesnikom, umanjuju bol, ali ne potiskuju disanje. Bolesnici kod kojih su primjenjeni ovi lijekovi se lakše bude i mogu zatražiti pomoć kod bolova i nelagode. Ovi lijekovi su dobra zamjenska mogućnost kod dugotrajne sedacije i u ovom Cochrane sustavnom pregledu je analizirana njihova učinkovitost i sigurnost kod dugotrajne (dulje od 24 sata) sedacije u usporedbi sa sedativima koji se standardno primjenjuju.

Značajke istraživanja

Baze podataka pretražene su zaključno s listopadom 2014. godine. Uključeno je sedam randomiziranih kontroliranih kliničkih ispitivanja s ukupno 1624 bolesnika kod kojih se usporedio učinak deksmedetomidina i standardnih lijekova. U svih bolesnika je sedacija trajala dulje od 24 sata. Alternativni sedativi su bili propofol, midazolam i lorazepam. Nisu nađene takve studije na djeci za klonidin. Šest od ukupno sedam studija je bilo financirano od farmaceutskih tvrtki, a jedna studija nije navela nikakav sukob interesa.

Ključni rezultati

U usporedbi sa standardnim sedativima deksmedetomidin je smanjio potrebu za mehanički potpomognutim disanjem za jednu petinu trajanja, a boravak u jedinici intenzivne njege za sedminu. Deksmedetomidin je podjednako učinkovit kao i standardni sedativi u postizanju sedacije i održavanju dubine sedacije. Nije nađen jasan dokaz da deksmedetomidin smanjuje rizik delirija (akutno stanje zbunjenosti) budući da su rezultati ukazivali podjednako na nedostatak takvog učinka i prihvatljive koristi. Nije bilo dovoljno podataka za zaključivanje o smanjenom riziku nastanka kome. Deksmedetomidin je udvostručio pojavnost usporenog srčanog rada, a što je i najčešća nuzpojava. Ovaj Cochrane sustavni pregled nije našao dokaz da je deksmedetomidin promijenio svekupnu smrtnost.

Kvaliteta dokaza

Općenito je kvaliteta dokaza bila u rasponu od vrlo niske do niske, jer je većina studija imala prisutan rizik pristranosti, nedostatak dosljednosti, nepreciznosti ili izrazitu sumnju na selektivno objavljivanje rezultata.