Dosadašnje spoznaje

Traumatska ozlijeda glave događa se često i može ozlijediti mozak. Nakon te ozbiljne ozlijede često se pojavljuju napadaji, koji mogu povećati štetu i dovesti do kronične epilepsije, neurološkog poremećaja obilježenog čestim ponavljajućim napadajima. Antiepileptički lijekovi često se koriste za potiskivanje već dijagnosticiranih napadaja. Njihova uloga u liječenju bolesti i prevenciji razvoja epilepsije kod ljudi kod kojih postoji rizik od napadaja nakon ozlijede mozga, uključujući traumu glave, nije dobro poznata.

Značajke istraživanja

U ovom Cochrane sustavnom pregledu pretražena je literatura kako bi se pronašle studije koje su procjenjivale učinak rane primjene antiepileptika ili drugih potencijalno neuroprotektivnih lijekova (koji djeluju tako da štite strukturu ili funkciju živčanih stanica neurona) na post-traumatsku epilepsiju. Rezultati istraživanja koji su zanimali Cochrane istraživače bili su pojava ranih post-traumatskih napadaja (unutar tjedan dana od traume) i kasni napadaji (nakon tjedan dana od traume). Također je istražen i broj smrtnih slučajeva, vrijeme do kasnih napadaja i nuspojave. Dokazi se odnose na istraživanja dostupna do siječnja 2015.

Ključni rezultati

Pronađeno je 10 kliničkih studija koje su uključivale 2326 ljudi, a koje su prikazane u 12 objavljenih znanstvenih članaka. Dostupni dokazi pokazuju da rana terapija klasičnim antiepilepticima (fenitoin ili karbamazepin) može smanjiti rizik od ranog post-traumatskog napadaja. Klasični antiepileptici nisu učinkovitiji od placeba ili standardne skrbi u smanjenju kasnih napadaja ili smrtnosti. Podatci koji uspoređuju učinkovitost antiepileptika u usporedbi s drugim antiepileptikom i za usporedbu neuroprotektiva s placebom su ograničeni. Većina studija nije opisala ozbiljne nuspojave niti druge nuspojave.

Kvaliteta dokaza

Sveukupna kvaliteta dokaza je varirala i zaključci se trebaju tumačiti s oprezom.