U dijela trudnica porod ne započinje spontano i potrebna je indukcija (započinjanje), a koja se sastoji od umjetno potaknutih kontrakcija (stezanja) maternice. Oksitocin je lijek koji se standardno primjenjuje kod trudnica za indukciju, ali nije poznata doza koja bi bila sigurna za majku i dijete tijekom poroda koji bi trajao u prihvatljivom vremenskom razdoblju.

U Cochrane sustavni pregled je uključeno devet randomiziranih kliničkih ispitivanja koja su obuhvatila 2391 trudnicu i njihovu djecu. Istraživanja su u prosjeku bila srednje kakvoće. Sva klinička ispitivanja su usporedila učinak visoke doze s niskom dozom oksitocina za indukciju poroda. Nađeno je da visoka doza oksitocina nije skratila vrijeme do poroda ili da se vaginalni porod dogodio unutar 24 sata od primjene lijeka u odnosu na trudnice koje su dobile nisku dozu oksitocina. Izuzimanje kliničkih ispitivanja niske kakvoće je pokazalo da je trajanje poroda bilo značajno kraće kod primjene visoke doze oksitocina u usporedbi s niskom dozom. Ishod carskim rezom je podudaran za obje doze. Također nije bilo razlika između doza u pojavnosti ozbiljnih komplikacija, a što uključuje smrt trudnice ili djeteta, ali trudnice koje su dobile visoku dozu oksitocina imale su veći rizik pojačanih kontrakcija maternice (tj. hiperstimulacija maternice). Nijedno istraživanje nije imalo podatke o broju trudnica s hiperstimulacijom maternice i promjenom srčanih otkucaja djeteta. Također nijedno istraživanje nije bilježilo zadovoljstvo trudnice ili medicinskog osoblja uključenog u porod.

Ova klinička ispitivanja imaju umjereni do visoki rizik pristranosti. Detalji protokola za visoku i nisku dozu oksitocina i mjere ishoda su bile znatno različite između ispitivanja. Postojeći dokazi nisu dovoljno pouzdani za preporuku visoke u odnosu na nisku dozu kod rutinske indukcije poroda. Preporučuju se daljnje studije za razjašnjavanje ovog problema.