Dosadašnje spoznaje: Traumatska ozljeda mozga (engl. traumatic brain injury, TBI) je značajan uzrok dugoročne invalidnosti pacijenata širom svijeta. Invalidnost je često povezana s kroničnim kognitivnim poremećajem, kao što su promjene u pamćenju, pozornosti i rješavanju problema.

Metoda: Pregledane su randomizirane kontrolirane studije koje su istraživale učinkovitost bilo kojeg lijeka koji se obično koristi u terapiji kognitivnog poremećaja nakon TBI. Uključene su samo studije u kojima je liječenje započeto barem 12 mjeseci nakon ozljede; nakon toliko vremena kognitivni poremećaj je obično stabilan.

Rezultati: Pronađene su samo četiri studija koje su odgovarale kriterijima uključenja. One su istraživale četiri različita lijeka: modafinil, eksperimentalni lijek OSU6162; atomoksetin i rivastigmin u usporedbi s placebom. U većini mjerenja nije bilo razlike između terapije i placeba. Nadalje, kvaliteta dokaza je ocjenjena kao vrlo niska.

Eksperimentalni lijek OSU6162 je bio bolji od placeba u tri kognitivna mjerenja, iako je to bila mala studija sa samo šest sudionika s TBI. Modafinil, atomoksetin i rivastigmin se nisu pokazali bolji od placeba. Nije bilo razlike između modafinila i placeba u procijeni ukupnog kliničkog poboljšanja. U usporedbi s placebom, više je sudionika koji su uzimali modafinil i manje onih koji su uzimali rivastigmin je napustilo studije. Više je osoba koje su uzimale modafinil, atomoksetin i rivastigmin iskusilo nuspojave od onih na placebu, iako je razlika najvjerojatnije posljedica slučajnosti. Samo je mučnina bila statistički vjerojatnija kod onih koji su uzimali rivastigmin. U studiji o djelovanju lijeka OSU6162 jedan od tri sudionika na placebu je iskusio nuspojave koje su zahtijevale smanjenje doze, bez prijavljenih napuštanja. Ni u jednoj studiji nisu bili opisani smrtni slučajevi ispitanika.

Zaključak: Preporuke za, ili protiv, terapije lijekovima za kronični kognitivni poremećaj u TBI ne mogu se donijeti na temelju sadašnjih dokaza.