Kronična limfocitna leukemija (KLL) je maligna bolest i čini 25% svih leukemija. Ova je najčešća maligna bolest limfnog sustava zapadnih zemalja i obilježena je velikom raznolikošću tijeka bolesti i prognoze. Neki pacijenti mogu imati minimalne simptome ili biti bez simptoma mnogo godina s normalnim očekivanim životnim vijekom, bez potrebe za liječenjem. Drugi imaju simptome po postavljanju dijagnoze ili ubrzo nakon te mogu doživjeti infektivne i autoimune komplikacije, koje vode prema skraćenju životnog vijeka. Standarndo liječenje uključuje kemoterapiju s jednim ili više lijekova. U današnje vrijeme se dodaju monoklonska protutijela, posebice alemtuzumab i rituksimab. Međutim, utjecaj ovih lijekova ostaje nejasan, budući da u nerandomiziranim studijama postoje naznake o povećanom ukupnom preživljenju, ali i rizikom od teških infekcija. U ovom Cochrane sustavnom pregledu literature sažeti su i analizirani dokazi iz randomiziranih kontroliranih istraživanja (RCT) o učinkovitosti i sigurnosti alemtuzumaba u liječenju KLL-a. Autori su pretražili medicinske baze literature i pronašli pet randomiziranih kontroliranih istraživanja koja su ispitivala ovu temu. Uključili smo studije koje uspoređuju skupine ispitanika koji primaju alemtuzumab sa skupinama ispitanika bez daljnje terapije ili s terapijom protiv raka kod novodijagnosticiranih ili pacijenata s relapsom KLL-a. Ukupno je 845 pacijenata bilo liječeno u pet studija.

Dvije studije su procjenjivale da li je alemtuzumab povoljan u usporedbi sa stanjem bez daljnje terapije. Jedna je studija objavila podatke o ukupnom preživljenju, pokazujući značajnu prednost kod onih pacijenata koji dodatno primaju alemtuzumab. Vrijeme bez pogoršanja bolesti (progresije) se značajno poboljšalo u obje studije s alemtuzumabom, ali je više pacijenata imalo infekciju, posebice virusnu infekciju (citomegalovirusnu infekciju). Zbog teških infekcija, jedna je studija prijevremena prekinuta.

Dvije studije su usporedile alemtuzumab i rituksimab. Nijedna studija nije prikazala podatke o preživljenju ili preživljenju bez relapsa bolesti. Nisu pronađene statistički značajne razlike za odgovor na terapiju ili za smrti tijekom provođenja studije. Jedna je studija ranije završena zbog povećane smrtnosti u skupini koja je primala alemtuzumab.

U petoj studiji istraživači su usporedili alemtuzumab s kemoterapijom (klorambucil). U toj studiji nije pronađena razlika u preživljenju do zadnje objave studije. Alemtuzumab statistički značajno poboljšava preživljenje bez relapsa, vrijeme relapsa kod terapije protiv raka, ali i razinu odovora. Više infekcija zabilježeno je u pacijenata liječenih alemtuzumabom, posebice citomegalovirusnih infekcija, koje mogu dovesti do infekcija pluća i mrežnice.

Ukratko, trenutni raspoloživi dokazi upućuju na prednost u preživljavanju kod korištenja alemtuzumaba u usporedbi sa skupinom bez daljnje terapije, ali i povećan rizik od infekcija općenito te rizik od citomegalovirusne infekcije.