Djeluje li kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) bolje od minimalnog liječenja ili drugih psiholoških terapija kod starijih osoba s anksioznim poremećajima?

Ključne poruke

• Dokazi upućuju na to da kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) može smanjiti težinu anksioznosti odmah nakon liječenja u usporedbi s minimalnim liječenjem. Međutim, smanjenje jačine tjeskobe možda se neće održati i nakon šest mjeseci možda neće biti razlike između tretmana.

• Zbog nedostatka dokaza, nije poznato je li KBT više ili manje učinkovita metoda od drugih psiholoških tretmana.

• Potrebna su veća i dobro osmišljena istraživanja kako bi se utvrdilo u kojoj mjeri se starije osobe s anksioznošću koje primaju KBT potpuno oporavljaju ili pokazuju poboljšanje simptoma.

Uvod

Anksiozni poremećaji čest su problem mentalnog zdravlja kod starijih osoba. Karakterizirani su pretjeranim strahom, brigom i nervozom u svakodnevnim situacijama ili tijekom uobičajenih aktivnosti. Osobe s anksioznim poremećajima mogu imati tjelesne simptome poput lupanja srca, znojenja, drhtavice, mučnine i otežanog disanja. Zbog toga osobe s anksioznim poremećajima često nastoje izbjegavati situacije ili aktivnosti u kojima osjećaju pretjeran i preplavljujući strah. Anksiozni poremećaji ometaju svakodnevni život i uobičajeno funkcioniranje.

Generalizirani anksiozni poremećaj (GAD) opisuje se kao pretjerana i kronična zabrinutost zbog svakodnevnih problema kao što su posao, financije, obitelj, zdravlje i druge svakodnevne aktivnosti, kada ne postoji poseban razlog za zabrinutost.

Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) učinkovito je liječenje anksioznih poremećaja u odraslih, a može biti učinkovita i kod starijih osoba. KBT pomaže osobama s anksioznošću postupnim izlaganjem situacijama koje izazivaju osjećaj tjeskobe te promjenom negativnih obrazaca razmišljanja. KBT se može provoditi grupno ili individualno.

Što je proučavano u ovom sustavnom pregledu?

Željelo se saznati djeluje li KBT bolje od intervencija koje ne uključuju izravno liječenje (tzv. minimalno liječenje) kod starijih osoba (starijih od 55 godina) s anksioznim poremećajem. Također je proučavano djeluje li KBT bolje od drugih psiholoških terapija u istoj populaciji te poboljšava li kvalitetu života.

Kako je proveden ovaj sustavni pregled?

Pretražena su istraživanja koja su uspoređivala:

• KBT i minimalno liječenje;

• KBT i druge psihološke terapije.

Rezultati su uspoređeni i sažeti te je procijenjena razina pouzdanosti dokaza na temelju čimbenika kao što su način provođenja istraživanja i broj uključenih ispitanika.

Sažetak rezultata

Rezultati

Pronađeno je 21 istraživanje koje je uključivalo 1234 starije osobe (u dobi iznad 55 godina) s anksioznim poremećajima. Najveće istraživanje uključivalo je 180, a najmanje devet ispitanika. Istraživanja su provedena u sedam zemalja. Deset istraživanja usmjereno je na generalizirani anksiozni poremećaj (GAD). Većina istraživanja uspoređivala je KBT s minimalnim liječenjem (definiranim kao standardna njega bez psihološkog liječenja), a samo su dva istraživanja uspoređivala KBT s drugim psihološkim liječenjem.

Ključni rezultati

Utvrđeno je da KBT, u usporedbi s minimalnim liječenjem, može dovesti do malog do umjerenog smanjenja simptoma anksioznosti, pretjerane brige i depresije nakon liječenja. Međutim, ovi se učinci možda neće održati te nakon šest mjeseci može biti mala ili nikakva razlika između KBT-a i minimalnog liječenja. Nema dovoljno dokaza da bi se utvrdilo dovodi li KBT do potpunog oporavka ili do smanjenja simptoma. Također nema dovoljno dokaza da bi se utvrdilo djeluje li KBT bolje od drugih psiholoških terapija za starije osobe s anksioznim poremećajima.

Ograničenja ovog pregleda

Pouzdanost dokaza je ograničena jer su istraživanja bila vrlo heterogena, s velikim razlikama u procjeni rizika od pristranosti te su se uglavnom odnosila na starije osobe s generaliziranim anksioznim poremećajem. Ispitanici su također znali koju vrstu liječenja primaju. To je saznanje moglo utjecati na rezultate. Samo su dva istraživanja ispitivala KBT u usporedbi s drugim psihološkim liječenjem. Ta istraživanja nisu pružila dovoljno dokaza za donošenje zaključaka.

U ovaj su sustavni pregled uključeni dokazi objavljeni do 12. veljače 2024. godine.